Jedi, spavaj, umri (u originalu Äta sova dö) iz 2012. prvi je igrani film u režiji Gabriele Pichler, švedske redateljice austrijsko-bosanskih korijena rođene 1980. godine.
Film je niskobudžetne proizvodnje, u potpunosti snimljen s glumcima-amaterima na lokacijama iz redateljičina stvarnog života, uključujući njezin dom. Naišao je na senzacionalan prijem kritike i švedske publike. Na Guldbaggenu 2012., dodjeli švedskih nacionalnih filmskih nagrada, film je osvojio nagradu u četiri najvažnije kategorije: za najbolji film, najboljeg redatelja, najbolju glavnu glumicu i najbolji originalni scenarij. Zbog vrijednosti sadržaja i teme kojom se bavi, prikazan je i na posebnoj sjednici švedskog parlamenta. Tijekom Critics’ Weeka (tjedna filmova prema izboru kritičara) na Filmskom festivalu u Veneciji 2012. godine osvojio je nagradu publike. Švedska ga je izabrala za kandidata za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, ali nije ušao u uži izbor pet najboljih.
Gabriela Pichler vrlo je dobro upoznata s okolinom i životnim pričama prikazanima u filmu. Nakon djetinjstva i adolescencije provedenih u predgrađu Stockholma, 2003. godine odlučila je napustiti posao u tvornici keksa i upisala Filmsku školu u Göteborgu. Tamo je snimala razne kratkometražne filmove: najvažniji je onaj s kojim je 2008. diplomirala, Skrapsär (Ogrebotine), priča o tinejdžerima koji se odvaže zaći u napuštenu industrijsku zonu, možda da bi tamo živjeli ili tek da im prođe vrijeme, uvijek u potrazi za ljubavlju, ali istovremeno ne pokazujući previše svoje osjećaje iz straha da ne ispadnu ranjivi. Godine 2009. film je osvojio nagradu Guldbaggen u kategoriji kratkog filma, a 2010. nagradu publike na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Uppsali te je poslan na razne međunarodne festivale.
Predstavljajući film, Pichler je objasnila svoje kreativne namjere: “Napraviti film o dijelu društva koji sam uvijek voljela, ali kojem se ponekad sramim pripadati. Švedska nema lagodan odnos sa sobom što se tiče pitanja imigracije i političkog azila. Želim biti dijelom procesa redefiniranja švedskog nacionalnog identiteta. Priča o glavnoj junakinji ima jako puno veze/povezana je s njezinim identitetom i načinom na koji je ljudi vide, ali također prikazuje iskustvo mnogih mladih ljudi u ovom razdoblju gospodarske krize u Europi kad je nezaposlenost vrlo visoka, a unutarnje proturječje u društvu raste. Jednako je važna i činjenica da sam se željela uhvatiti u koštac s jednim osobnim problemom i prikazati jednu vrstu odnosa između oca i kćeri koji nisam nikad vidjela na ekranu kad sam bila djevojčica. ”
Zbog redateljskog stila, mnogi su kritičari usporedili Pichler s braćom Dardenne, što ovu švedsku redateljicu čini vrlo ponosnom jer ih smatra svojom inspiracijom. Među ostalim redateljima koji su je očarali i utjecali na nju su Claire Denis, Wong Kar Wai i Miloš Forman.
Michele Marangi
The post Eat Sleep Die (2012) appeared first on Fred Croatian Channel » FRED Croatian Podcast.
Eat Sleep Die (2012) was first posted on April 16, 2015 at 2:38 pm.©2015 "Fred Croatian Channel". Use of this feed is for personal non-commercial use only. If you are not reading this article in your feed reader, then the site is guilty of copyright infringement. Please contact me at [email protected]
The post Eat Sleep Die (2012) appeared first on Fred Croatian Channel » FRED Croatian Podcast.
Eat Sleep Die (2012) was first posted on April 16, 2015 at 2:38 pm.©2015 "Fred Croatian Channel". Use of this feed is for personal non-commercial use only. If you are not reading this article in your feed reader, then the site is guilty of copyright infringement. Please contact me at [email protected]
