U podcastu mi je nekada baš gušt ugostiti obične pješake, cipeliće, prašinare, koje danas na ulici niti ne primjećujemo, a ustvari oni su izborili pobjedu u ratu. Jedan od njih je Josip Penov koji živi relativno miran umirovljenički život u Novoj Bukovici u kojoj pomaže u lokalnom nogometnom klubu NK Zrinski kao oružar. Josip je u rat otišao s 18 godina bez da je odslužio vojni rok u JNA, jednostavno, njegova kuća našla se uz položaje hrvatskih snaga i on im se priključio. Za njega je to bilo prirodno. Pravi rat za njega je počeo u rujnu kada su u susjednim Balincima i Četekovcu pobunjeni Srbi napravili niz zločina. Josip sudjeluje u pokušaju odbijanja napada no oružana nadmoć pobunjenika bila je prejaka. Ipak, crta je uspostavljena u Četekovcu i to selo brani Josip kao pripadnik 136. brigade. Uskoro, u prosincu kreće i u oslobodilačku operaciju „Papuk-91“ te sudjeluje u oslobađanju Voćina i okolnih sela. Kada je došla 1992. njegova postrojba odlazi na Dravu. Boravak na toj crti bojišta obilježila je neuspješna operacija oslobađanja dijela Baranje. Iste godine 136. brigada je demobilizirana, a s njom i Josip koji odlazi raditi. Međutim 1994. osniva se 81. gardijska bojna „Kumovi“. Josip joj se priključuje te kreće s njom u sve veće oslobodilačke operacije na kraju rata – Bljesak, Ljeto-95, Oluja i Maestral.