Nakon Kukavice dolazi nam i Vlado Gruić. U sportskim borilačkim krugovima dobro poznato ime. Svojevremeno prije rata, u kojem je teško ranjen, Vlado je bio jedan od najboljih svjetskih boksača u francuskom boksu odnosno Savateu. Bio je europski viceprvak, a da nije otišao u rat izvjesno je da bi postao europski prvak, no on se odlučio na drugi put. On ga je iz njegovog Sesvetskog Kraljevca odveo na vinkovačko bojište gdje je zapovjedao dragovoljačkim vodom iz Sesvetskog Kraljevca koji je ondje priključen 83. zagrebačkom dragovoljačkom bataljunu. Vladina postrojba, koja ondje stiže sredinom listopada, bila je uglavnom zadužena za crtu obrane prema najjačem neprijateljskom uporištu - Mirkovcima. Samo pruga ih je dijelila, a nekada niti ona jer ju je Vlado često prelazio odlazeći u diverzantske akcije. Zanimljivo je da su se vodu priključila i dvojica stranih dragovoljaca Francuz Pierre - Laurent Metral (poginuo u bitci za Livno '92.) i Škot Martin Cruicshank (preveslao s Wernerom Ilićem Atlantik). Baš je s Pierreom Vlado bio u akciji u kojoj je teško ranjen snajperskim hicem u ruku čime je njegova sportska karijera praktički bila okončana, ali ne i ratni put. Kada se 1993. oporavio otišao je u Ramu gdje je obnašao dužnost dozapovjednika bojne lokalne brigade HVO-a. Nakon što je ondje okončan rat s Armijom BiH vraća se u Hrvatsku te sudjeluje u operaciji Oluja na pravcu napada s Dinare prema komunikaciji Sinj - Vrlika - Knin odnosno Perućkom jezeru.