U ovoj epizodi odlučio sam se na mali lingvistički eksperiment. Pripovijedam priču koju je muzikolog Giovanni Radole prikupio u Barbanu. Snimio sam je uzastopno na dva istarska dijalekta; istro-mletačkom, kako je ona originalno i zapisana te mojim prijevodom na istarsku čakavicu. Priča je to o tri patkice, odnosno varijanti poznate priče o tri praščića. Hrvatska (čakavska) verzija započinje na vremenskoj oznaci 8.20.

Ovo je, duhovita, kratka priča o snalažljivom pijetlu, koji, nezadovoljan odnosom gospodara prema njemu, odlazi u svijet gdje susreće druge životinje koje mu u kriznoj situaciji pomažu. Mnogo je sličnih priča širom svijeta (ATU 715). U našim krajevima mnoge će ova priča podsjetiti na “Pošla koka u dućan” ili donekle na “Djed i repa”.

Ovo je jedna od prvih istarskih priča koje sam pročitao. Pronašao sam je u knjizi “Istarska škrinjica” Jakova Mikca. Kako je Mikac uređivao materijal koji je pronalazio i prevodio ga na standardni jezik, ja sam pokušao učiniti suprotno. Preveo sam priču na istarsku čakavicu. Priča je vrlo mračna, ali u duhu je našega vremena i daje nam nadu za bolju budućnost.

Povodom Svjetskog dana pripovijedanja, objavljujem ovu priču koja govori o izgubljenoj i ponovno pronađenoj ljubavi.

U prvoj epizodi, predstavljam vam, meni vrlo blisku, priču “Vrajži ragač” (Inače poznata i pod naslovom “Vrag i njegov učenik” (Maja Bošković - Stulli - Istarske narodne priče, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1959. - str. 42).