Occamova britva

"Vlasnik lađe nadmašuje sve ostale u lađi veličinom i snagom, ali je nagluh, te jednako tako slabo vidi i slabo razumije pomorstvo. Lađari se među sobom svađaju za kormilarenje, svaki misli da ima on biti kormilar. Samo se neprestance kupe oko vlasnika broda, mole i svašta čine, da kormilo njima preda, a ako ga sami ne mogu nagovoriti nego ih preteku u tome katkada drugi, ili ih ubijaju ili bacaju iz lađe, a vlasnika broda omame bunikom, pićem ili čim drugim, pa lađom upravljaju sami. O pravom kormilaru nemaju ni pojma". Ovako Platon u dijalogu Država piše o kaosu koji vlada na brodu. Taj je brod slika grada kojim vladaju svi samo ne oni koji bi njime trebali vladati. Slika broda dolazi prije jedne još poznatije Platonove slike, slike ljudi zatočenih u pećini. Zašto su slika o pećini i slika o brodu važne za najpoznatiji Platonov dijalog? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Oni su od djetinjstva zatočeni u špilji. Na nogama i oko vrata imaju okove. Glava im je tako okovana da ju ne mogu okretati, mogu gledati samo ispred sebe. Ispred njih nalazi se zid, iza njih gori vatra i od te vatre dolazi jedino svjetlo. Iza tih okovanih ljudi nalaze se ljudi koji nose svakojake sprave i kipove. Jedino što ti okovani ljudi vide jesu sjene od tih sprava i kipova koje nosi ti drugi, neokovani ljudi. Neki od tih ljudi koji nose te sprave i kipove se glasaju, kako bi se činilo da te sjene na zidu imaju i glasove. Sve ovo dosad mogao bi biti početak nekog filma strave i užasa, neka celuloidna ili prava noćna mora. A zapravo je riječ o jednoj od najglasovitijih slika u povijesti filozofije. O toj će glasovitoj, ali i tjeskobnoj slici biti riječi u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Jürgen Habermas rođen je 1929., umro je u ožujku 2026. Za dugog života predavao je kao sveučilišni nastavnik, napisao je četrdesetak knjiga. Enciklopedija Britannica o njemu piše kao o najvažnijem njemačkom filozofu druge polovine 20. Stoljeća. Ali, Habermas nije bio samo to-bio je i mislilac kojemu je bilo stalo do zajednice, građanin filozof. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o jednoj od središnjih tema Habermasovog djela-neprisiljenoj komunikaciji. Kakva je to komunikacija i zašto je ona preduvjet zdravog, suvislog i za život ugodnog demokratskog društva? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Enesidem je postavio deset tropa ili modusa koji su trebali pokazati relativnost naše spoznaje. Ti tropi tvrde da onaj koji spoznaje, okolnosti tog spoznavanja te osjetila s kojima spoznajemo utječu na našu spoznaju. Agripa je ovim tropima dodao još svojih pet: diskrepanciju, regres ad infinitum, relativnost, hipotezu i cirkularnost. Od drugog, četvrtog i petog Agripinog tropa stvoreno je nešto što se naziva Agripina trilema, jedan od osnovnih skeptičkih argumenata koje još i danas muči filozofiju. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o toj Agripinoj trilemi. Naš je sugovornik doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Godine 1665. Baruch de Spinoza počeo je pisati djelo koje je u pismu svom prijatelju ovako objasnio: „Sada pišem raspravu o tome kako razumijem Sveto Pismo. Da to učinim potiču me: 1. predrasude teologa, 2. mnijenje koje svjetina o meni ima i koja me ne prestaje optuživati za ateizam, 3. sloboda filozofiranja i govorenja onoga što mislimo; želim je na svaki način obraniti budući da je ona posve zatrta zbog prevelikog utjecaja propovjednika i njihove bezobzirnosti“. Reakcije na tu knjigu bile su žestoke. Jedan ju je kritičar nazvao knjigom iskovanom u paklu. Anaksagora je bio prvi filozof koji je optužen za bezbožništvo, Spinozina optužba za bezbožništvo bit će jedna od najsnažnijih i najoštrijih. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o ateizmu, o njegovim putevima i stranputicama. Naš je sugovornik doktor Pavel Gregorić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Tvrdio je da toplinu zvijezda ne osjećamo, jer im je velika udaljenost od Zemlje. Mjesec nema vlastitoga svjetla, nego ga ima od Sunca. Pomrčina Mjeseca nastaje kad se Zemlja nađe ispred njega, a pomrčina Sunca nastaje za mlađaka kada se Mjesec nađe ispred Sunca. Za Sunce je tvrdio da je samo užarena gromada. Ta mu je tvrdnja donijela optužbu za bezbožništvo. Ime filozofa koji je to tvrdio je Anaksagora, nadimak mu je bio Um. On je prvi u nizu filozofa koji su optuženi za bezbožništvo, ateizam. U sljedeće dvije Occamove britve govorit ćemo o dugoj povijesti ateizma u filozofiji. Naš je sugovornik dr. Pavel Gregorić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

„Pretpostavit ću stoga ne najboljeg Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha što je i u najvišoj mjeri moćan i lukav, koji je uložio sve svoje umijeće u to da mene prevari: mislit ću kako nebo, zrak, zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske stvari nisu ništa drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj lakovjernosti“. Ove je riječi napisao Rene Descartes u svojim Metafizičkim meditacijama ili Razmišljanjima o prvoj filozofiji. U tim se riječima nalazi jedan od najubojitijih argumenata u povijesti filozofije: što ako sam ja u vlasti nekog zlog demona koji me vara u svemu? Što ako nema svijeta oko mene? Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o tom Descartesovom zlom demonu. Naš je sugovornik doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Postoji mnoštvo svjetova. Ti drugi svjetovi isti su kao i naš svijet. Oni su konkretni kao što je konkretan ovaj svijet u kojemu mi živimo. Svaki taj svijet živi za sebe. U tim drugim svjetovima žive naši parnjaci, pojedinci koji su nam slični. U ovom svijetu ja pišem najavu za ovu emisiju, u drugom svijetu moj parnjak peca na rijeci. Je li ovo neobuzdana metafizička maštarija koja nema veze s ozbiljnom filozofijom? Ili je ovo jedna od najznačajnijih teza postavljenih u filozofiju u zadnjih nekoliko desetljeća? Saznajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Dušan Dožudić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Ako bi lav mogao govoriti, mi ne bismo mogli razumjeti što on kaže. Taj je aforizam Ludwiga Wittgensteina dio njegove stalne rasprave o jeziku, što je jezik i kako on funkcionira. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o argumentu Wittgensteinovog privatnog jezika. Zašto ne bismo razumjeli lava ako bi on mogao govoriti? Zato ne bismo razumjeli jezik razumljiv samo jednoj osobi? Naša je sugovornica doktorica Ines Skelac s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu.

Grčki filozof Ivan iz Stobija napisao je da je čovjek plijen dobrog trenutka, igračka sreće. Sokrat je sreću izjednačavao s vrlinom. A sreća može biti i osjećaj, a može biti i rezultat krjeposnog života.

Postoje i oni koji smatraju da je sreća samo u oku promatrača. Pa što je onda sreća? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik doktor Filip Grgić s Instituta za filozofiju u Zagrebu.