Gdje je više ljubavi, tu je manje straha! Prema evanđelju, u ljubavi je i najveća sigurnost.

Slavlje euharistije nadilazi i prostor i vrijeme, stvara jedinstvo nebeskoga i zemaljskoga.

Svaki dan, sa svim što jest, dobar jer je Božji neprocjenjiv dar, jer tek u njega stane život, jer je moj i tvoj i jedini izvjestan koji imamo i koji živimo.

Nada je budnost, spremnost, raspoloživost, hrabrost. Ona traži izložiti se svijetu, ali nije nasilna prema nikome. Nju obilježava blagost prema drugima, budući da je usko vezana uz krepost ljubavi.

Vrijednost obiteljskog ručka više je od jela i pića. Zato, vratimo slavlja i zajednička okupljanja u naše obiteljske domove i doživjet ćemo čudo pretvaranja osamljenosti u zajedništvo, otuđenosti u bliskost, svađe u pomirenje, zavisti u radost, mržnje u ljubav, egoizma u solidarnost, ravnodušnosti u suosjećajnost.

Evanđelje ne pripovijeda kako se nešto dogodilo, nego kako će biti. Stoga nam je govoriti o znamenu, a ne o čudu u Kani Galilejskoj. Znamen je nešto više, nadilazi pojavnost, čin. Isus u Kani nije riješio samo neki nedostatak nego je donio puninu, izobilje.

Spoznaja o Božjoj ljubavi treba nas vratiti na put pokajanja i u zagrljaj našega nebeskog Oca.

Okreni se svojoj duši. Tijelo je prolazno, a duša vječna.

"Ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa - Krist" (Mt 23,10)

Ljudskost postoji u svakom čovjeku, samo treba razgrnuti prašinu ravnodušnosti i zapaliti vatru solidarnosti i ljubavi. Ona će čovjeku koji besmisleno tumara tražeći priznanje i slavu vratiti smisao; kad otkrije da više vrijedi davati nego primati, da je sreća drugog čovjeka važnija od vlastite ugode. Zato, umjesto svojih 15 minuta slave – potražimo Božju slavu, kako bi pronašli čovječnost.