Židovski kalendar vodi od jednog svetog dana do drugog, uvijek na putu blagoslivljanja Stvoritelja i u radosti uzdizanja njegova Imena, uz obitelj i prijatelje, u zahvalnosti za život.

Mi ljudi smo ponekad zaista smiješni. Planiramo, zbrajamo, oduzimamo, živimo za neki ovozemaljski ideal. Trčimo za lagodnim i povrh svega, mislimo da živimo, ali se u suštini gubimo u besplodnom aktivizmu i umaramo u utrci bez pravog cilja

Kršćanin se ne rađa nego postaje. Naše krštenje i naši odlasci u Crkvu nisu jamstvo našeg spasenja. Vjera treba trud, rad i praktično svjedočenje svaki dan iznova.

Nije dovoljno činiti dobro.

Simeon je vjerovao da je prava snaga u razumijevanju istine, poniznosti i milosrđu. Njegov put nije bio samo meditacija i kontemplacija, već i konkretna pomoć drugima kroz oprost, slušanje i davanje.

Muslimani su pozvani svakodnevno učiti Kur'an i živjeti u duhu njegovih poruka, poruka i uputa.

Na Putu svetoga Jakova Duh Božji povezuje svoju vjernu djecu okupljenu sa svih strana svijeta…

Tko god vrši volju Božju on mi je i brat i sestra i majka. Tko god želi biti Isusu blizak neka se usudi živjeti po glasu savjesti i Božjim zapovijedima. Kroz protivljenje i suprotstavljanja razotkrit će se interesi mnogih te će čovjek lakše otkriti tko mu je i od ljudi uistinu pravi prijatelj. Isus to svakako jest.

Zvona nas podsjećaju da sve prolazi i da svi s ove zemlje odlazimo. ona su znak našeg saveza s Bogom.

»Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?« (Ps 15,1). Odgovor leži u Božjem milosrđu i u čovjekovu osobnom integritetu.