Ljubav je jača kada je živim i dijelim s drugima.

Razmišljanje nas vodi ususret blagdanu Svetog Franje.

Naše je samo ono što smo drugima dali.

Život koji nam je darovan je kruh, katkada tvrđi, katkada mekši. Do nas je kako ćemo postupati se njim, učiniti ga jestivim, hranjivim i za sebe i za druge. Kako ćemo ga učiniti vrijednim življenja. I pamćenja.

Pomozimo prirodi i Bogu da se sve vrati u svoju normalu.

Otvoriti se riječi nevidljivoga Boga. Pustiti njegovu riječ, a s njom i njega u svoju nutrinu, hraniti njome svoj duh, opažati u njezinu svijetlu svijet i sebe i razriješiti jezik. Biti nesputan. Slobodan. Otvoren. I u istom trenutku iskusiti prihvaćenost. Preduvjet je kao i u Markovu tekstu o gluhom mucavcu: u tom da se odvojim od mase, da začepimo svoje uši za buku svijeta i da iz najveće blizine, osobno, odgovorim ovom vrlo osobnom pozivu s neba: Efata! Otvori se!

Svakodnevni nam život donosi niz prigoda i izazova na kojima se kao u ogledaju odražava naša dosljednost, hrabrost i ustrajnost. Samo ljudi s takvim vrlinama mogu mijenjati svijet.

Može li povratak biti napredak?

Zašto Petar vjeruje Isusu? Zašto ti vjeruješ Isusu?

Nikada nećeš moći ništa pokrenuti, postići u svome životu ukoliko budeš mirno sjedio, maštao, imao predivne misli o nečemu, razmišljao o tome „kako bi bilo dobro“, imajući dobre namjere. Moraš se pokrenuti!! Tada ćeš sigurno nešto povući!