Prvo i najvažnije što i ovih predbožićnih dana treba učiniti svaki pojedini vjernik, kao i svaka vjernička skupina, jest izbaciti iz sebe i svoje sredine duh umišljenosti i oholosti jer, kako kaže sv. Augustin: „Potoci Božje milosti ne teku po brdima ljudske oholosti, već dolinama ljudske poniznosti.“ Otajstvo Božića otajstvo je poniznosti.

Ruke nas najizravnije i najtajanstvenije, najtankoćutnije izriču. To je znakovito i bitno. Ruke stvaraju unikatno, neponovljivo. I Isus, položen u jaslice izriče nam se rukama. Njegove će ruke pronostiti blizinu i nježnost kako bi se svaki grešnik vratio u kuću Očevu, kako bi se moglo i srcem progledati.

O životnim adventima i iščekivanjima - "Budni budite i u svako doba molite!"

O pjesništvu, tom pomalo zanemarenom pulsiranju duša onih koji su razotkrili svoje dubine i darovali ih svijetu. Zašto? Da se i svijet zaustavi, da se u njima prepozna, pronađe, odmori, da ga propitkuju, potresu, umire, obnove nadu.

Tamo gdje mi često tražimo osvetu, Bog nudi oprost. Tamo gdje bismo mi sudili, On pokazuje milost.

Za svakog zalutalog ili izgubljenog nije kraj, već postoji izlaz.

Blagdan je Marijine svetosti i čistoće, blagdan Božje svemoći, ali i blagdan naše nade. Jer, ako je Bog Mariju – posebnim privilegijem - unaprijed predodredio za život u milosti, prije rođenja, nas je predodredio, po zaslugama istoga Sina svoga, nakon rođenja i smrti.

Nama i našemu svijetu potrebna je riječ vjere koja osvjetljuje, riječ nade koja nas ponovno pokreće i riječ ljubavi koja nas mijenja.

Biblija uči da kod Boga nema ništa jeftino, već samo skupocjeno; ali uči i da Bog sve želi darovati čovjeku i da kod Njega ništa ne možemo kupiti.

Bez obzira na razlike u kalendaru i različite tradicije – vrijednosti kojima nas nadahnjuje sveti Nikola zajedničke su svima nama. U njemu vidimo putokaz da činimo dobro ne tražeći ništa zauzvrat, služeći u ljubavi i u nadi Božjeg kraljevstva.