Euharistija kao otajstvo i slavlje zajedništva ukazuje na potrebu međusobne solidarnosti, na vrijednost i ljepotu prijateljstva; otkriva nas kao poželjne i drage osobe, kao one s kojima je život u zajednici bogatiji i ljepši. Istodobno nas oslobađa od zaokupljenosti samima sobom i tjeskobne brige za sebe; čuva nas od otuđenja i samotnjačke rezignacije; pomaže nam da se iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju usavršavamo u jedinstvu s Bogom i međusobno, da u strancu prepoznamo Krista, u bližnjima prijatelje i udove istoga Tijela; zajednicu nam otkriva kao mjesto susreta s uskrslim Gospodinom.

Biti Kristov u djelima svojim.

Vrijeme kao osjećaj sigurnosti.

Vrijednost je čovjekova to što nebo gleda u oči.

O vjerskim osjećajima i duhovnim iskustvima.

Očima srca i uma Franjo je vidio ljepotu odnosno ljubav Božju.

Negativan sud odvaja nas od ljudi. On zatvara njihova srca za nas i naše srce za njih. Pretjerana kritičnost prema drugima jedna je od glavnih zamjerki duhovnog rasta.

Bit kršćanske egzistencije je uzeti svoj križ i krenuti za Isusom Kristom, vjeru pokazivati djelima prema drugima, životom s drugima, a ne površnim proklamiranjima i manifestiranjima vlastite religioznosti, nabacivanje zakonskih i moralnih načela drugima.

Možemo li zaista čuti Božji glas ako se bojimo ući u prazninu?

Ljubav je jača kada je živim i dijelim s drugima.