U kršćanskoj vjeri posebno mjesto zauzima ime jedne žene - Bogorodice, majke Isusa Krista.

Od svog rođenja upoznajemo svijet i iskustveno učimo da je ljudski život prolazan. Ipak, ljudi često žive kao da je njihov slučaj izuzetak od pravila rađanja i umiranja koje se ponavlja kroz cijelu ljudsku povijest.

Možda će nam iznenadne, neočekivane pa i bolne promjene naših utabanih staza i planova učiniti osobama dubljeg predanja i povjerenja. I Božja riječ po proroku Izaiji donosi rečenicu; Visoko

je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.“

Crkva je sagrađena na kamenu, a Isus je kamen zaglavni.

Umjesto bijega u izmaglicu, projekcije i imaginativne svjetove u kojima se infantilno žudi za zaštitom i užitkom pa i za vlašću i moći, uosobljena vjera prihvaća svoj dio odgovornosti za mijenjanje odnosa i ulaženje u probleme.

Što možemo naučiti od sladoleda?

Pozvani smo svakodnevno preispitivati svoj odnos prema hrani – prema tom kruhu svagdanjem – učiti se zahvalnosti za ono što imamo, brinući se za one koji nemaju temeljno za život. A to možemo samo ako nam je hrana - mudrost života, koja zna razlučiti dobro i zlo.

Dan žalosti i pokajanja. Oplakivanje razaranja svetog jeruzalemskog Hrama.

Prolaziti ovim svijetom čineći dobro i pomažući drugome i tako slikati remek djelo života.

Čovjek je, među ostalim, stvoren da hvali Boga. Ne zato što bi Bogu trebala naša hvala, nego stoga što hvaliti Boga mijenja ljudsko srce i ljudski um. Tko se odvaži pjevati pohvale Bogu vrlo brzo osjeti kako veličajući Boga i njegovo srce raste.