Između redaka

Nizu poznatih stranih autora pridružio se i ovaj britanski, s iznimno popularnim knjigama koje ne samo da je napisao, već i ilustrirao. On je James Norbury, a u sljedećih pedesetak minuta ispričat će nam je li on sam panda ili zmaj i kako je uopće došlo do hit knjige Veliki Panda i Sićušni Zmaj!

This British author joined the series of popular foreign authors in this studio, with extremely popular books that he not only wrote, but also illustrated. He is James Norbury, and in the next fifty minutes he will tell us whether he himself is a panda or a dragon and how the hit book The Big Panda and the Tiny Dragon came about!

Sanja Srdić Jungić - voditeljica/host

James Norbury - gost/guest

Animacije u suradnji s/Animations - Luna&TOčka

Produkcija/Production - Hoću knjigu

Ovogodišnji knjiški sajam Interliber osim mora noviteta u Hrvatsku nam je, a i naš studio, donio/doveo i nekoliko impozantnih autora. Jedna od njih je i Nita Prose, potpredsjednica i glavna urednica u izdavačkoj kući Simon and Schuster, čiji je debitantski roman Sobarica postao ogroman hit odmah po izlasku!

In addition to a sea of ​​book novelties, this year's Interliber book fair brought to Croatia, as well to our studio, several impressive authors. One of them is Nita Prose, vice president and editorial director at Simon & Schuster, whose debut novel The Maid became a huge hit immediately after its release!

Sanja Srdić Jungić - voditeljica/host

Nita Prose - gošća/guest

Animacije u suradnji s/Animations - Luna&TOčka

Produkcija/Production - Hoću knjigu

Današnjom epizodom probijena su dva rekorda - trajanje epizode i koliko je malo Branko pričao. Uvjerite se sami u epizodi s Davorom Uskokovićem, mangom iza izdavačke kuće Poetika!

Sanja Srdić Jungić, Branko Matijašević - voditelji

Davor Uskoković - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu

U današnje vrijeme sve češće možemo vidjeti pozive na otkazivanje pojedinih osoba, tvrtki, serija ili knjiga. Što točno znači otkazati nekoga ili nešto, kada je otkazivanje postalo aktualno, koji su ciljevi skupine ljudi koja pokušava otkazati nekoga ili nešto i kakva je budućnost kulture otkazivanja saznat ćemo u današnjoj epizodi uz našu Sanju i njenog gosta, profesora Enesa Kulenovića.

Članci koje Sanja spominje u videu su:

https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2015/09/the-coddling-of-the-american-mind/399356/

https://www.ucf.edu/pegasus/is-cancel-culture-effective/

https://www.vox.com/22384308/cancel-culture-free-speech-accountability-debate

https://www.vox.com/culture/2019/12/30/20879720/what-is-cancel-culture-explained-history-debate

------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču Enes je dobio priliku započeti drugo poglavlje naše priče koju pričamo iz epizode u epizodu. Kako je priča išla dosad pogledajte u opisu prethodnog videa https://www.youtube.com/watch?v=G37Faz6s84E&t=1s, a kako je Enes započeo novo poglavlje saznajte pred kraj epizode.

------------------------------------------------------------------

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Enes Kulenović - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

U dosad neviđenom terminu (utorak umjesto subote!), na magičan dan kada se Harry Potter ponovno vraća u Hrvatsku odlučili smo vam donijeti razgovor naše Sanje s predstavnicima izdavačke kuće Mozaika knjiga koja nam nakon više od tri godine čekanja vraća malog čarobnjaka u naše domove. Marko Hadjur, voditelj marketinga, te Vedran Bratušek, urednik serijala o najpoznatijem malom čarobnjaku otkrit će nam sve tajne iza Harryjeve magične aparacije u Hrvatskoj - i to bez veritaseruma!

--------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču: Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna: - Ne bojim te se. Ne bojim se. - Ne bih se ni ja bojala da sam umrla. - Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti. - Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su... - Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas. A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor. Ušla je, a pred njom je zasjalo 10.000 gorućih vatrenih kugli, koje su stajale na mjestu i treptale. Čim bi pogledala direktno u jednu od plamenih kugli i dok god bi ju gledala, ista bi prestala gorjeti i uskoro je shvatila da je svaka kugla zapravo knjiga s nečijim imenom otisnutim na koricama koja gori, ali ne može izgorjeti. A kad se malo pomnije zagledala, starica je shvatila da joj neka imena na njima i nisu tako nepoznata. Približila se, kako je vatra ne bi zahvatila, da može pročitati o kojim se naslovima radi. . Starica je onda među tim kuglama vidjela gospodina koji je bio jako čudno obučen; na sebi je imao suknjicu, crne štrample i cipele koje nose mađioničari u filmovima. - Možeš uzeti jednu - rekao joj je misteriozni muškarac, koji je mogao biti žena, pokazujući na knjige koje su lebdjele oko njih. - Ali pazi, ona koju poneseš sa sobom utjecat će na tvoj daljnji put. A ona je uzela knjigu na čijem hrptu je pisalo Jose Luis Borges, Aleph. - Ovo djeluje kao da bi moglo sadržavati neke odgovore - čini se da sam opet uzalud oštrila nož - zaključila je, sjela na pod te otvorila zadimljene korice. Knjiga ju je usisala ravno u deveti krug Danteovog Pakla. Prvo što je starica primijetila je da uopće nije bilo vruće. Concierge pakla došao je s objašnjenjem da su nedavno nabavili fantastične klime. Međutim, klima je osim njihovih srdaca ohladila i njihove udove. A kako su Marko i Vedran nastavili priču saznajte pri kraju epizode.

--------------------------------------------------------------------

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Marko Hadjur, Vedran Bratušek - gosti

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Što je to TikTok, zašto je baš ta društvena mreža vrtoglavo u usponu od samog svog početka i kako je to sve skupa povezano s knjigama ispričat će nam naš najpoznatiji TikToker - Dario Marčac.

--------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču: Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna: - Ne bojim te se. Ne bojim se. - Ne bih se ni ja bojala da sam umrla. - Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti. - Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su... - Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas. A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor. Ušla je, a pred njom je zasjalo 10.000 gorućih vatrenih kugli, koje su stajale na mjestu i treptale. Čim bi pogledala direktno u jednu od plamenih kugli i dok god bi ju gledala, ista bi prestala gorjeti i uskoro je shvatila da je svaka kugla zapravo knjiga s nečijim imenom otisnutim na koricama koja gori, ali ne može izgorjeti. A kad se malo pomnije zagledala, starica je shvatila da joj neka imena na njima i nisu tako nepoznata. Približila se, kako je vatra ne bi zahvatila, da može pročitati o kojim se naslovima radi. . Starica je onda među tim kuglama vidjela gospodina koji je bio jako čudno obučen; na sebi je imao suknjicu, crne štrample i cipele koje nose mađioničari u filmovima. - Možeš uzeti jednu - rekao joj je misteriozni muškarac, koji je mogao biti žena, pokazujući na knjige koje su lebdjele oko njih. - Ali pazi, ona koju poneseš sa sobom utjecat će na tvoj daljnji put. A ona je uzela knjigu na čijem hrptu je pisalo Jose Luis Borges, Aleph. - Ovo djeluje kao da bi moglo sadržavati neke odgovore - čini se da sam opet uzalud oštrila nož - zaključila je, sjela na pod te otvorila zadimljene korice. Knjiga ju je usisala ravno u deveti krug Danteovog Pakla. Prvo što je starica primijetila je da uopće nije bilo vruće. Concierge pakla došao je s objašnjenjem da su nedavno nabavili fantastične klime. A kako je Dario nastavio priču saznajte pri kraju epizode. --------------------------------------------------------------------

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Dario Marčac - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Branko i Sanja ovoga puta komentiraju odabir posljednje dobitnice Nobelove nagrade za književnost, predstavljaju razne knjiške novitete te diskutiraju o konačnom dolasku Harryja Pottera na hrvatskom jeziku na tržište. U 58 minuta iznijeli su dosta kontroverznih razmišljanja, a koje je vama najviše zapelo za oko ili uho dojavite nam u komentarima ispod YT videa jer možete osvojiti knjiški poklon paketić!

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Branko Matijašević - gost

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija - Hoću knjigu

Znamo je kao osobu vještu s riječima, a odnedavno je poznata i po tome što odlično pleše i još bolje pjeva. Ona je naša najpoznatija stand up komičarka, Marina Orsag, a kako je izgledao njen životni put i koliko s njim veze imaju knjige saznajte u sljedećih pedesetak minuta. 

------------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču: "Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna: - Ne bojim te se. Ne bojim se. - Ne bih se ni ja bojala da sam umrla. - Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti. - Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su... - Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas. A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor. Ušla je, a pred njom je zasjalo 10.000 gorućih vatrenih kugli, koje su stajale na mjestu i treptale. Čim bi pogledala direktno u jednu od plamenih kugli i dok god bi ju gledala, ista bi prestala gorjeti i uskoro je shvatila da je svaka kugla zapravo knjiga s nečijim imenom otisnutim na koricama koja gori, ali ne može izgoriti. A kad se malo pomnije zagledala, starica je shvatila da joj neka imena na njima i nisu tako nepoznata. Približila se, kako je vatra ne bi zahvatila, da može pročitati o kojim se naslovima radi. . Starica je onda među tim kuglama vidjela gospodina koji je bio jako čudno obučen; na sebi je imao suknjicu, crne štrample i cipele koje nose mađioničari u filmovima. - Možeš uzeti jednu - rekao joj je misteriozni muškarac, koji je mogao biti žena, pokazujući na knjige koje su lebdjele oko njih. - Ali pazi, ona koju poneseš sa sobom utjecat će na tvoj daljnji put. A ona je uzela knjigu na čijem hrptu je pisalo Jose Luis Borges, Aleph. - Ovo djeluje kao da bi moglo sadržavati neke odgovore - čini se da sam opet uzalud oštrila nož - zaključila je, sjela na pod te otvorila zadimljene korice. Knjiga ju je usisala ravno u deveti krug Danteovog Pakla. Prvo što je starica primijetila je da uopće nije bilo vruće." 

A kako je Marina nastavila priču saznajte pri kraju epizode.

-------------------------------------------------------------------------------------------

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Marina Orsag - gošća

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu

Naklada Neptun mala je izdavačka kuća kojoj se prošle godine dogodilo čudo. Njihova autorica, danas svjetski poznata Colleen Hoover, nakon objave sestre iz klana Kardashian na Instagramu apsolutno je buknula i njene knjige ne silaze sa svjetskih, a ni hrvatskih top lista. Kako se s time nose u Nakladi Neptun, koje knjige osim CoHo izdaju te koji su im planovi za budućnost ispričala nam je Ida Klemenčić.

Pričam ti priču:

- Ovo djeluje kao da bi moglo sadržavati neke odgovore - čini se da sam opet uzalud oštrila nož - zaključila je, sjela na pod te otvorila zadimljene korice. Knjiga ju je usisala ravno u deveti krug Danteovog Pakla. 

A kako je Ida nastavila priču saznajte pri kraju epizode.

-------------------------------------------------------------------------------------------

Biste li htjeli raditi u Tvornici snova? Tko ne bi, zar ne? Ista je ideja pala na pamet i poduzetnoj Andrijani Majstorović, koja je primijetila jedan nedostatak na domaćem tržištu, odlučila ga popuniti svojim personaliziranim slikovnicama i istovremeno ispuniti svoje, no i tuđe snove. Sve o njenom karijernom putu saznajte u sljedećih četrdesetak minuta!

-------------------------------------------------------------------------------------------

Pričam ti priču:

"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna: - Ne bojim te se. Ne bojim se. - Ne bih se ni ja bojala da sam umrla. - Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti. - Na tvom mjestu – reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su... - Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas. A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor. Ušla je, a pred njom je zasjalo 10.000 gorućih vatrenih kugli, koje su stajale na mjestu i treptale. Čim bi pogledala direktno u jednu od plamenih kugli i dok god bi ju gledala, ista bi prestala gorjeti i uskoro je shvatila da je svaka kugla zapravo knjiga s nečijim imenom otisnutim na koricama koja gori, ali ne može izgoriti. A kad se malo pomnije zagledala, starica je shvatila da joj neka imena na njima i nisu tako nepoznata. Približila se, kako je vatra ne bi zahvatila, da može pročitati o kojim se naslovima radi. . Starica je onda među tim kuglama vidjela gospodina koji je bio jako čudno obučen; na sebi je imao suknjicu, crne štrample i cipele koje nose mađioničari u filmovima. - Možeš uzeti jednu - rekao joj je misteriozni muškarac, koji je mogao biti žena, pokazujući na knjige koje su lebdjele oko njih. - Ali pazi, ona koju poneseš sa sobom utjecat će na tvoj daljnji put. A ona je uzela knjigu na čijem hrptu je pisalo Jose Luis Borges, Aleph. - Ovo djeluje kao da bi moglo sadržavati neke odgovore - čini se da sam opet uzalud oštrila nož - zaključila je, sjela na pod te otvorila zadimljene korice."

A kako je Andrijana nastavila priču saznajte pri kraju epizode.

-------------------------------------------------------------------------------------------

Sanja Srdić Jungić - voditeljica

Andrijana Majstorović - gošća

Animacije u suradnji s - Luna&TOčka

Produkcija – Hoću knjigu