Na kraju, radost u Isusu je to što treba da preovladava u svakom Božijem djetetu.

Bog radi sa nama na onome što je već pripremio. Ako nas je spasio, spasio nas je vjerom. Naš bližnji ne može vidjeti našu spasonosnu vjeru, ali može vidjeti naša djela vjere. Spasonosna vjera će se sama manifestovati tako da će naši bližnji steći utisak da smo drugačiji - da smo kršćani.

Glavni cilj Boga Oca jeste da u ovom svemiru proslavi Isusa Krista, te da Isus bude proslavljen u svemiru koji je on stvorio. Također, cilj je i da bude proslavljen na zemlji gdje čovjek prebiva, tamo gdje se čovjek pobunio protiv Boga.

Činjenica je da Isusa nije ponizio neko drugi. Mnogi od nas su bili poniženi tako što je neko drugi nešto rekao ili učinio, ali on nije bio tako ponižen. On se sam ponizio. To je najteža stvar na svijetu.

U drugom poglavlju Pavao daje obrazac za kršćanski život. Obrazac kršćanskog življenja podrazumijeva imati Kristov um. To se ne postiže imitiranjem. Kada Pavao ovdje kaže da je Krist obrazac kršćanskog življenja, on tada ne govori o imitaciji. On ovdje govori o udjeljivanju, a to znači da bi Kristov um trebao biti u nama i on može biti tamo samo snagom Božijeg Duha.

Filipljani kao da su bili uznemireni zbog toga što im se činilo da se Evanđelje ne propovijeda i ne širi. To je bio njihov zaključak, budući da je Pavao bio u zatvoru. Ali, apostol  Pavao im je upravo potvrdio suprotno, da su se stvari koje su mu se dogodile, okovi i lanci, zapravo desile radi promicanja Evanđelja, a ne kao prepreke Evanđelju. Svojim primjerom je potakao mnoge da se ohrabre i nastave promicati Evanđelje.

Postoje trenuci kada trebamo donijeti odluku i vjerovatno postoje dva puta kojima možemo ići. Kojim putem bismo trebali tada krenuti?

Kad Bog nešto započne, možemo biti sigurni da će on to i dovršiti. Ova riječ “dovršiti” znači “sprovesti”. Bog će to sprovesti u djelo i ispuniti.

Grčka riječ za zajedništvo je “koinōnia” i ona znači “dijeliti Kristove stvari!” Ona se sastoji od tri elementa: duhovne komunikacije, suosjećajne saradnje i prisnosti. To su tri stvari koje ulaze u zajedništvo!

Ova poslanica koju je Pavao napisao i uputio Filipljanima, jedna je od najljepših poslanica koje je ikada napisao. Ona uopšte ne sadrži oštre kritike upućena crkvi u Filipima i izgleda da je sve bilo sasvim u redu. Pavao je bio vrlo blizak sa tim ljudima. Sudeći po poslanicama, čini se da je Pavao bio bliži crkvi u Filipima nego bilo kojoj drugoj crkvi koju je osnovao. I čini se da su i njega ti ljudi u Filipima voljeli više nego što ga je voljela bilo koja druga crkva. I kao rezultat toga, ova je poslanica zaista posebna!