Naš današnji standard vrijednosti je potpuno pogrešan. Ljudi se danas mjere materijalnim stvarima, a ne time da li imaju znanje ili ne.

Čovjek ima neka svoja ljudska objašnjenja i mnoga rješenja, ali Bog je jedini koji vam može dati pravi savjet.

Koliko ljudi pokušava osuditi određene pojedince, a ne poznaju problem. Ne poznaju ni tog pojedinca. Ne poznaju ni tu situaciju. Odgovaraju i pričaju prije nego li saslušaju o kome ili o čemu se radi. Ako zastanemo i razmislimo prije nego što progovorimo, nećemo se morati brinuti o tome što smo rekli. Kako je samo važno zastati i razmisliti prije nego što govorimo!

Bog je imao svrhu i razlog da stavi Joba u peć. Bog je imao svrhu i razlog kada je dao Pavlu trn u tijelu. Bog je imao svrhu i razlog kada je dopustio razdoblje mučeništva koje je došlo u crkvu. Da li znamo da je to razdoblje oblikovalo Crkvu? Crkva nikada nije bila tako duhovno bogata kao što je bila u tom razdoblju.

Postoji puno ljudi  koji misle da je njihov hod savršen pred Bogom. Ipak, držimo ogledalo Riječi Božije okrenuto prema svome životu i ono će nam pokazati i otkriti stvari koje nisu sasvim ispravne. Pokazaće nam da nismo dorasli Božijem standardu. Možemo se mjeriti sa standardima Privredne komore i da nas proglase „Čovjekom godine”. Mogu nas nagraditi i dati plaketu u klubu čiji smo član. U našoj crkvi nas mogu tapšati po leđima. Naše komšije mogu reći da smo „sjajni ljudi“. Ali, kada vidimo sebe u svjetlu Riječi Božije, onda vidimo da smo u potrebi. Vidimo da smo puni mana i mrlja. Vidimo da nam nedostaje Božija slava i da naš put može biti čist u našim očima, ali ne i u Božijim.

Možemo pogledati u desnu i u lijevu stranu, i vidjeti da nas niko ne gleda. Ni Big Brother nas možda ne gleda. Ali Bog nas gleda! On nas gleda. Stvar je u tome što je naš život otvorena knjiga pred Bogom. Ono što je tajni grijeh ovdje dole na zemlji, to je otvoreni skandal na nebu.

Naš hod će otkriti kakav je naš odnos sa Bogom. To je ono što nam je rečeno i u poslanicama - tko govori da u njemu ostaje, taj treba tako hoditi kao što je on (Isus) hodio. Drugim riječima, kao što je Isus hodao ovdje na zemlji, takav treba biti i naš hod. Trebamo hodati u poslušnosti Ocu. Sjetimo se da je Samuel ovu stvar izložio pred Šaula kada mu je rekao - eto, poslušnost je bolja od žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Poslušnost je važna stvar. Naša religija je lažna i patvorena osim ako ovdje dole na zemlji ne hodamo autentično sa Bogom.

Kada naiđete na svađu u sopstvenom domu, ili u komšiluku, ili u crkvenoj grupi, uvijek je osnova toga ponos. Uvijek je to u pitanju. A kako neko reče - za svađu je uvijek potrebno dvoje!

Čovjek koji voli pouku i opomenu ima pravu procjenu onoga šta je prioritet i šta stvarno ima vrhunske vrijednosti. Ujedno, to znači da će poslušati i pouku i opomenu. Jedan od velikih problema je natjerati ljude ne samo da slušaju Riječ Božiju, već i da je poslušaju. Poslušnost je apsolutno neophodna.

Nailazimo na jedan paradoks. Moglo bi se reći ovako: “Postojao je jedan čovjek, i premda su ga neki smatrali ludim, što je on više dijelio, to je više imao. Onaj ko svoja dobra razdijeli siromasima, dobiće opet toliko i deset puta više.” Ovo nam otkriva onu istinu koju je i Gospod rekao: “Ako oskudno siješ, oskudno ćeš i žeti.” Ovo je jako povezano sa davanjem za Božije djelo.