Bio jednom jedan čovjek koji je vozio auto i putem mu je pukla guma. Stao je pored puta. To se desilo baš kod ustanove u koju su smještali lude ljude. Sa druge strane ograde nalazio se jedan čovjek koji se radoznalo približio. Posmatrao je ovog čovjeka dok je mijenjao gumu, ali mu ništa nije rekao. Samo je stajao i posmatrao ga. Ni ovaj čovjek s probušenom gumom nije htio ništa da kaže, niti da mu se obrati, jer nije znao u kakvom je stanju taj što je bio u ustanovi. Dok je uzimao rezervnu gumu, slučajno je oborio kutiju u koju je stavio šarafe. Svi šarafi su odletjeli i upali u kanalizaciju. Sad je samo stajao i češkao se po glavi. Šta sada da radi?

Onaj drugi koji se nalazio iza ograde, tamo u toj instituciji, rekao mu je sljedeće: „Zašto ne skinete po jedan šaraf sa svakog drugog točka i stavite ih na taj točak i tako se odvezete dole do benzinske postaje, gdje ćete moći pronaći pomoć ili pozvati nekoga ko bi vam mogao pomoći da u potpunosti osposobite svoj automobil za vožnju?“ Vozač automobila je začuđeno pogledao ovog čovjeka koji je bio u toj instituciji. Rekao je tada: „Kako se ja nisam toga sjetio? Ti si u ustanovi, a ja vani, a ipak si ti taj koji je to smislio.” Ovaj mu je odvratio: „Možda sam lud, ali nisam glup!“ To je upravo ono što Knjiga Mudrih izreka pokušava učiniti - pomoći nam da se izvućemo iz situacija da ne budemo glupi u životu.

Jako puno ljudi osjeća i misli da može samo posegnuti za Knjigom Mudrih izreka i izvući iz nje poslovice. I to jeste u redu, ali poenta je kada izvadimo i pogledamo te poslovice, da ih vratimo nazad, tamo gdje i pripadaju. Jer svi dijamanti koji se ovdje nalaze, pripadaju jednoj većoj cjelini.

Čini se da je Knjiga Mudrih izreka zapravo zbirka poslovica bez ikakve posebne tendencije da bude razvrstana po nekom sređenom rasporedu. Pročitali ste ih i vjerovatno ste pomislili da ste napokon pronašli knjigu u Bibliji iz koje možete izvaditi neki stih i ostaviti ga da stoji sam. Uokviriti ga u neki ram i staviti na zid. Ipak, ova knjiga priča priču i to ćemo uvidjeti dok budemo prolazili kroz nju.

Vatrene strijele danas dolaze brzo i bijesno, te će nastaviti da dolaze. Jedina stvar koja će ih oboriti jeste štit vjere. To je pravi način na koji se možemo zakloniti od vatrenih strijela i izdržati žestoke napade. Ali, imamo i dva ofanzivna oružja. Prvi je mač Duha, koji je zapravo Riječ Božija. Trebamo imati oštar mač, što znači da treba da vrlo dobro poznajemo Riječ Božiju i na takav način “vitlamo” obećanjima koja nalazimo u njoj. Samo tako možemo obarati svaku prepredenu lukavštinu đavla da nas odvoji i zavede od vjere. A drugo ofanzivno oružje je molitva. Molitva u Duhu Svetom. Od Gospoda treba da tražimo duhovne resurse i primamo od njega ono što je duhovno, kako bismo mogli biti ispunjeni svom puninom Božijom.

Moramo imati bokove opasane istinom. Pojas oko bokova je držao na mjestu svaki drugi dio odjeće koji je neko nosio na sebi. Ukoliko biste izgubili pojas izgubili bi sve što imate. Šta je istina? To je Riječ Božija. Danas trebamo govoriti i podijeliti sa ljudima Riječ Božiju.

Neprijatelji koji su oko nas danas, zapravo su duhovni neprijatelji. Stoga nam je potrebna duhovna snaga da ih nadvladamo. Trebamo obući Božiju opremu. Samo Božiji oklop može izdržati strategije i napade Sotone. On danas ima svakojaka oružja. Ima projektile - duhovne projektile. Moramo imati “protivraketni sistem” ako ga mislimo savladati. To je jedini način na koji to možemo učiniti. Zato, moramo biti svjesni toga da kršćanin nema neprijatelja za borbu koji je od krvi i mesa. Nijedan čovjek ne bi trebao biti naš neprijatelj pa da se borimo protiv njega. Naš neprijatelj je duhovan i naše ratovanje je duhovno.

Procjenjuje se da su polovina stanovništva Rimskog carstva bili robovi. Otprilike je bilo stotinu i dvadeset miliona ljudi u Rimskom carstvu. Dakle, šezdeset miliona od toga su bili robovi. Kršćanstvo nikada nije napalo to zlo koje se zove ropstvo, ali doprlo je do roba u njegovoj degradaciji i podiglo ga je, uvjeravajući ga da ima svoju slobodu u Kristu. Propovijedalo je Evanđelje koje, po svojoj prirodi, osuđuje ropstvo, i na kraju je skinulo okove ropstva sa ljudskih tijela i razvrglo okove sa njihovih umova i duša.

Odgajajmo djecu u disciplini i pouci Gospodnjoj. Pod milošću, također, postoje uzajamne odgovornosti i interaktivne dužnosti. Roditelj ne bi smio iskaljivati svoju ljutnju ili se istresati na svoje dijete zbog svog lošeg raspoloženja, niti ga kažnjavati u napadu bijesa. Dužnost roditelja je da pouči dijete istinama Svetoga pisma i potom da ih živi pred djetetom. Ne izazivajmo svoju djecu i ne gnjevimo ih. Ukoliko smo vjernici, onda tako moramo i živjeti - kao vjernici.

Obuka za život Božijeg djeteta ne počinje u crkvi, niti u nedjeljnoj školi. Počinje u kući, u domu.

Večera uz šampanjac nije ono što nam treba za naš brak. Ono što nam treba jeste da oboje budemo ispunjeni Duhom Svetim. Kada oboje budemo ispunjeni Svetim Duhom, tada ćemo imati najbolji medeni mjesec koji je bilo koji par ikada imao.