Postoje dva sjemena na svijetu. Jedno od njih će konačno pobijediti, ali vodiće se dugotrajna borba. Svaki se čovjek mora suočiti sa iskušenjem i mora se izboriti i dobiti svoju bitku. Prije nego što je Krist došao, pobjeda je bila kroz poslušnost u vjeri. Nakon što je Krist došao, trebamo se poistovjetiti s Kristom kroz vjeru.

Treće poglavlje mnogi smatraju najvažnijim poglavljem u Bibliji. Mislim da svi konzervativni tumači smatraju da je zaista najvažnije. Jedan učenjak ga je nazvao “centralnim poglavljem Biblije”. Ukoliko sumnjate u to, pročitajte prvo i drugo poglavlje knjige Postanka, zatim izostavite treće poglavlje i nastavite dalje od četvrtog pa sve do jedanaestog poglavlja. Shvatićete da postoji ogroman vakuum koji treba popuniti, nedostajaće vam nešto što se dogodilo u trećem poglavlju.

Iako stvoren od praha zemaljskog čovjek je ipak više od toga. Fizički, on jeste prah i u prah će se vratiti, no Bog mu je udahnuo dah života i čovjek je postao živa

Bog je rekao čovjeku da pokori zemlju i vlada njome. To je temelj današnjeg učenja i naučnog istraživanja. Sjetimo se da u knjizi Mudrih izreka 25:2 piše: “Slava je Božija sakrivati stvar; slava je kraljeva istraživati stvar.” Bog stavlja blago tamo gdje čovjek mora kopati da bi došao do njega. Ista stvar se dešava kada je u pitanju znanje i kada je u pitanju proučavanje Riječi Božije.

Prije mnogo godina Herbert Spencer je govorio da postoje opšti oblici na koje se može podijeliti manifestacija onoga što je nespoznatljivo. Da li znate da i Biblija zastupa velika načela stvaranja? Spencer govori o vremenu, prostoru, materiji, sili i kretanju. U prvim stihovima knjige Postanka imamo vrijeme - na početku. Imamo prostor - nebesa. Imamo materiju - zemlju. Imamo silu - Božiji Duh  i imamo kretanje  - Duh Božiji koji se kretao po površini vode.

Zanimljivo je to što nam je Bog dao skraćeno izdanje stvaranja. Postavlja se pitanje šta je On imao na umu kada nam je dao taj opis stvaranja svijeta? Kako je to bilo? Šta je pisac želi postići i reći? Mi želimo postaviti pitanje, da li je pisac možda želio da nas podučava o geologiji? Postoji mnogo rasprava i neslaganja u vezi sa izvještajem o stvaranju svijeta. Tako i danas ostaje veliki problem kako je ni iz čega postalo nešto, a jedini način na koji ćete ikada to moći saznati jeste vjerom – ili nagađanjem.

Dok proučavamo knjigu Postanka, moramo imati na umu nešto što je Browning napisao prije mnogo godina u jednom svom eseju: „Imajte na umu cjelinu, a zatim posmatrajte dijelove. Kao kada posmatrate neku skupocjenu tkaninu, ali polako. Kao kada posmatrate neku građevinu, a onda njene sastavne dijelove, ciglu i malter, beton i armaturu.” Drugim riječima, steknite sveobuhvatnu sliku knjige Postanka.

U trenutku Isusove smrti rimski centurion izjavljuje nešto vrlo interesantno. Nije mogao reći nešto što bi otkrilo njegovu vjeru više od ovoga. Priznao je da je Isus Sin Božiji. On je priznao ko je Isus i ono što je Isus radio. Ovaj čovjek nije imao izgrađenu detaljnu teologiju. Taj čovjek nikada nije pročitao teološke knjige, ali je znao dovoljno da zauzme svoje mjesto ispod Kristovog križa. Znate da je sve ono što Bog traži od svakog grešnika da učini to da mu dođe u vjeri. I to je sve što je ovaj centurion i uradio!

Nemoguće je izbjeći tragičnu notu u ovim scenama, jer imamo okrutnu nepravdu i gorku patnju koje su nanesene Gospodu Isusu. Sjećate se da je Klovis, barbarin, uzviknuo kada je prvi put slušao evanđelje koje su mu čitali. Rekao je: “Da sam samo bio tamo sa svojim vojnicima.” Naše saosjećanje nije ono što Sin Božiji želi od nas. On želi našu vjeru! Vjerujte u Gospoda Isusa Krista! “Doista, ako ispovijedaš svojim ustima da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svom srcu da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Srcem se naime vjeruje za opravdanje, a ustima se ispovijeda za spasenje” (Poslanica Rimljanima 10:9-10). On želi vjeru vašeg srca, a ne saosjećanje.