KUPEK

"Za vašu i našu slobodu", zove se izložba ali i knjiga o o hrabrim podvizima jugoslovenskih Jevreja koji su se borili u Španskom građanskom ratu, o čemu pričamo u 410. K.U.P.E.K. -u sa autorom, istoričarem Nikolom Miloševskim. Izložbu ste mogli vidjeti u Instituto Cervantes de Belgrado, ali putovaće ona još. "Za vašu i našu slobodu" se mogao nazvati i skup koji je održao Zrenjaninski Socijalni Forum na Trgu Slavija, kao podršku migrantima radnicima, jer borba za njihova prava je borba i za sva prava jer borci u Internacionalnim brigadama najbolje znaju šta slijedi poslije. neuspjeha. A znamo i mi. I zato #slusajKUPEK

Neki narodi vjeruju da strvinari čine sponu ovog i onog svijeta, pa ako hoćete, novog i starog svijeta. To može biti spona djece i roditelja, ali i sadašnjeg i nekadašnjeg grada. Rijeka nosi taj teret transformacije od industrijskog do sadašnjeg grada koji i dalje traži identitet, a strvinari su tu da povežu ta dva grada i nekadašnje i sadašnje stanovnike kako bi ga bolje razumjeli, ali samo rijetki pričaju i razumiju njihov jezik i u stanju su da nam prenesu priče. Tea Tulić to čini sa dozom nostalgije, donekle revolta, ali sa velikom ljubavlju prema nekadašnjem i sadašnjem gradu. I zato u 409. K.U.P.E.K.-u idemo opet doma, u Rijeku, zajedno sa Teom i Bojan-om koji je ovjekovječio Tein roman tamo gdje i treba - u riječkoj luci.

U 58 godina postojanja BITEF je preživio raspad države, sankcije, bombardovanje ali nije gubio oštricu. Ako je nešto bilo vrijedno onoga #umjetnostjenajjacapolitickaopcija to je BITEF kog ove godine, po prvi puta, izgleda neće biti. I zato 408. K.U.P.E.K. izdanje donosi priču sa Ksenijom Đurović, producentkinjom BITEF-a i Minjom Bogavac, damaturškinjm koja je uz BITEF rasla.

U 407. K.U.P.E.K.- u pričamo o danas nepostojećim fabrikama i radnicima i radnicama koji su u njima radili. Kako su i da li su radnici posjedovali fabrike, kako je to parola govorila: „Fabrike radnicima!“. Šta su bile dobre i loše strane i zašto je samoupravljanje bauk i gdje su tu samoupravljačice? O svemu tome govori online izložba Fabrikeradnicima.com, o čemu je više na promociji pričala koautorka, sociološkinja Anja Ilić, a više o svemu nam je pričao koautor Vladimir Unkovski-Korica.

Ljubav i sloboda su dva od 33 pojma koji su ispisani na Drvu života, mozaiku koji se nalazi ispred OŠ u Veloj Luci, a koji je dio najdužeg mozaika na svijetu. Autor je kipar Ante Marinović, a ujedno je i gost u 406. K.U.P.E.K. izdanju.

Priča je ovo transformaciji Vele Luke, od ribarsko-industrijskog gradića u gradić koji ovisi o turizmu. Jedna od najlipših stvari koje ćete čuti u KUPEK-u je Antina priča o tvornici za preradu ribe "Jadranka", što uključuje i pogon za izradu ambalaže, je njegovo prisjećanje pjesme koja je odzvanjala, a koju su pjevale žene na radnom mjestu, a koje su činile većinu zaposlenih.

A bili smo i u Novom Sadu na protestu protiv narušavanja autonomije univerziteta i poliicjske brutalnosti, kao i na BG Pride-u, odakle vam prenosimo dio atmosfere uz poruku da se sloboda osvaja i ljubavlju.

U 164. KUPEK izdanju ponovo se vraćamo stripu. Ugostili smo čovjeka koji je krajem prošle godine objavio svoj prvi strip album i to u 62. godini života. Ugostili smo čovjeka koji se stripom, a i strip sa njim, bavi već više od 30 godina, koji nije nikad odustao od svojih snova, a kog mnogi znaju kao autora sjajnih naslovnica Feral Tribune-a, a danas i Novosti.

Ugostili smo konačno Alema Ćurina.Alem je tih posljednjih septembarskih, kao i prvih oktobarskih dana boravio u Beogradu na Salonu stripa u Studentskom kulturnom centru gdje je imao promociju svog prvijenca pod nazivom „List vode: Atlantida“, kojeg je objavio naš stari znanac i prijatelj Vladimir Šagadin, odnosno 2X2 izdavačka kuća iz Zagreba.Ukratko, svi karakteri u ovom stripu su stvarni. Jedan od likova je i on sam. Ukrcava se na brod za Argentinu zajedno sa svojim duhovnim ocem, da to tako nazovemo, Hugom Prattom. Dakle, junak njegovog stripa nisu Prattovi junaci već on sam.curin_3Jedna od čuvenih Ćurinovih ilustracija Iskoristili smo priliku da u jednom ugodnom, naoko ozbiljnom razgovoru sa Alemom popričamo kako o brojnim stvarima, ali nas je zanimalo kako se osjeća kao otac ovog novorođenčeta sa pune 62 godine?

Kako, zašto tek sad?„Jer me nije išlo. Hugo Pratt ima svoju čuvenu knjigu intervjua Kako da budem beskoristan, a ja sam shvatio da sam ja u svijetu stripa beskoristan već toliko i toliko godina. Napustio sam Likovnu akademiju u Zagrebu da bih se bavio stripom pa je to propalo. I uvijek sam se pokušavao baviti stripom ali ništa to nije dobilo neku tržišnu vrijednost“, rekao nam je Alem te se prisjetio:„Još negdje 90-ih jedan prijatelj mi je reka: Prije će Ćurin u kurac, nego u korice“. Ipak, eto i korica.

O svojim saznanjima o stripu Ćurin je pisao u knjizi „Egostriper“ u kom je između ostalih pisao i o samom Prattu. Onda je zamoljen da na dvadesetogodišnjicu smrti Pratta napiše tekst. Kako to nije htio jer je već napisao tekst za knjigu ponudio je strip i, voila. Istina, izdavač se promijenio ali ideja je opstala.

„Tako je nastao početak moje priče o Hugu Prattu, a to je taj njegov odlazak u Argentinu. Mislim napraviti cijelu priču na svoj način. Ne mislim pisati o njegovim strip junacima. To me ne zanima. Mene zanima strip autor kao junak. Pokušavam sam sebe staviti u neki lik u stripu. Nisam uspio u komercijalnom stripu, ali se cilo ovo vrime bavim autorskim stripom. Može ga netko objaviti a i ne mora, ali mi to pričinjava zadovoljstvo.“Pričali smo, naravno, i o tome koliko mu ilustratorski rad pričinjava zadovoljstvo, koliko ga ispunjava kao rad na stripu, prije svega misleći na naslovnice za Feral Tribune i Novosti.

"Moja ilustracija obavezno ima neki naslov komentar. Ja sam miješane krvi i moram i ja to miještati i ovako.“Radnici ili ratnici, značaj ilustracije danas, kako je pojava komercijalnog stripa imala ulogu današnjih sapunica da zabavi narod i skrene pažnju sa velike ekonomske krize…Uz beštimanja i sasvim pristojnu glazbu, prigodnu za svako uho, stavili smo kvačicu pored velikog imena Alema Ćurina.

Bezbroj je neispričanih priča o Rijeci. Bezbroj je prešućenih priča o Rijeci. Jednu od njih konačno je ispričao Igor Bezinović i u 405. K.U.P.E.K. -u

#slusajKUPEK

Eros i Tanatos, krv i med, sunce i mrak, fašizam i antifašizam... Vječna je to borba, a kroz nju je svakako lakše uz pjesmu. I zato, u nove K.U.P.E.K. pobjede dobra nad zlim krećemo pjesmom. Put znate, a putem nas vode: Kultur Shock, Damir Avdić - Graha, Machina, Callahan, Sopot, Dedduh & Labia, Mikri Maus ft. Raid Kyu, Stereobanana, Gras, Krešo Bengalka, Who See, Reper iz sobe, Seksi, Juice, Detective Jones, Goblini, Koridor, Mučin, Keni nije mrtav, Lufter, Colostrum, Sekvoya, Seed Holden, Blu, Oxajo & DF Hor, Daze, Mitsko biće, Dolores ft. Retrospektiva, Dina Jashari, Igor Božanić, Lu & Matija Dedić.

Vrućine su idealne za zbirke kratkih priča, baš poput "Najbolje je već prošlo", Danila Stojića i Partizanska knjiga jer vodiće vas Danilo na put, kako fizički, tako i vremenski, voziće vas ličnim sudbinama koje su trebale biti drugačije, ali nekad splet okolnosti itekako utiče na njih.

Nepisano je pravilo da su djeca ta koja sahranjuju svoje roditelje. Na žalost, učestalost ratova u nas, naviklo nas je i na obrnuto, a posljedice ratova, posredno znaju stići i nekih 30-ak godina kasnije, kao što je to bio slučaj sa Matijom, sinom Drage Hedla, koji je u 44. godini odlučio okončati svoj život. Nije lako smoći snagu ni to prihvatiti, a gdje pričati i pisati o tome, ali Matija je zaslužio da se priča o njemu i da se samoubistva destigmatiziraju, kako bi bolje razumjeli i na vrijeme reagirali. Danas Matija živi kroz jednu nakladu koja stipendira mlade glazbene talente, a zarada od prodatih knjiga ide upravo u tu zakladu.