KUPEK

Nekoć davno, u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu, jedan je čovjek svojim čudesnim vozilo prevozio ljude i njihove priče. Jednu od tih priča uknjižio je Daniel Kovač, stari prijatelj, muzičar, slikar, inženjer, aktivista. Priča je ispričana na obilježavanju 14. rođendana KUPEK-a, koji je baš kao i u romanu, i ovoga puta prelazio nametnute blokade i granice, nekad sa lakoćom, a nekad i ne. Pa je ovoga puta skoknuo i do Zagreba da popriča sa Anom Kovačić, koja je bila dio tima od pet žena, a 13 polaznika/ca učesnica radionica nevladine organizacije, a koja je protjerana iz Beograda i Srbije jer, znaju to i oni koju su im nalijepili etiketi “opasnosti za sigurnost države” da #umjetnostjenajjacapolitickaopcija..

Ako ste tražili soundtrack za blokade, našli ste ga. U 387. K.U.P.E.K. izdanju slušamo #KUPEKmix, kao najavu za nadolazeći rođendan, ali i kao muzička podloga za aktuelne blokade. Da vas ugrije i inspiriše.

Slušamo: Slušamo: Škofja Loka, Jarboli, Tidal Pull, Mravi, Crvi, Short Reports, Bravi, Tri Kapljice, RIHTER, Stereotrip, Kevlar Bikini, Iskaz, Marčelo, Zlatko, Kultur Shock & Edo Maajka, TBF, Stereo Banana, Slučaj Harms, STRAIGHT JACKIN, Goblini, GRČ, Damir Avdić, Čovek bez sluha, Igla i Ziherice, Zbogom Brus Li, SIX PACK, Mortal Kombat Bend, Repetitor, Bernays Propaganda.

#umjetnostjenajjacapolitičkaopcija #SFSN

"Nije valjda da ću ovo jednog dana prodati kao poeziju", pitao se mladi Duje dok je piskarao po kafanskim salvetama i papirima koji su mu se našli pri ruci, ne znajući da će se upravo to desiti koje desetljeće kasnije jer "zadaća poezije je da opjeva cvijet sa zubima i žezlo u ruci idiota", a Duje je to savršeno radio. I predano. I tako do kraja života vodio dijalog sa Bogom, ako se to dijalogom zvati moglo. Damir Šodan je to sve pročitao i posložio, a Ex libris objavio u dva sveska i ponudio puku na čitanje. A K.U.P.E.K. vam nudi na slušanje razgovor sa Šodanom, kao i sa Dragom Hedlom, Dujinim saborcem sa istoka iz Feralovih dana.

I zato: #slusajKUPEK

Ovo je posljednji K.U.P.E.K. u ovoj godini. U potpunosti je posvećen borbi mladih, ali i onih malo starijih. Posvećen je solidarnosti, hrabrosti i životu koji baštini upravo navedene vrijednosti. U njemu slušamo Elu Zeković (FPN, Beograd), Natašu Milićević i Arijanu Luburić-Cvijanović, profesorice sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu , aktivistu i profesionalnog uznika Ivana Bjelića, Dinka Gruhonjića, profesora i novinara, Sofiju Nađu Stanic (FDU, Beograd) i divnu Snežanu Pavlicu. U njemu slušamo i dobitnike nagrade za novinarstvo koja nosi ime po "Srđanu Aleksiću", a posvećujem ovaj KUPEK, na kraju, i Bojanu Tončiću, čovjeku koji se tokom čitavog života borio, a dobio je posthumno i Srđinu nagradu.

U svijetu postoji jedno carstvo. U njemu caruju Rijeke i Planine i pričaju svoje priče koje su pripremile i priredile Vanja Lazić i Jasmina Čaušević uz podršku Centar Dr. Stjepan Bolkay. U njima one imaju i ljudske karakteristike, pa pričaju o svojoj istoriji, o mitovima, ali mole i upozoravaju.

O njima i sa njima I pričamo u 384. K.U.P.E.K. -u.

Svijet, a samim tim i gradovi su krojeni po mjeri muškaraca, ali samo gradovi i svijet krojeni po mjeri žena mogu biti sigurni i skrojeni za sve. U 383. K.U.P.E.K. -u pričamo o koracima koji bi gradove načinili sigurnijim mjestima za žene, odnosno za sve i to sa Ivom Čukić i Jovanom Timotijević sa kojima pričamo o „njenom pravu na grad“, kako se zove program Ministarstva prostora, sa Aleksandrom Mališić iz BeFem-a o „Gradu za žene“, kako se zove kampanja BeFema i sa Gorana Pebić o odnosu prema mladim ženama na konferencijama koje se bave pitanjima bezbjednosti,

Ako nekad dođete u Kraljevo, u Heroja Maričića i ako budete dobri, možda vam se ukaže Bojana kako sjedi pod starim orahom, pije kafu i radoznalo vas gleda i zove: „Dođi, sedi u hlad“. Ući ćete, pomalo nepovjerljivo, jer ne zovu vas često beli ljudi, ali nema razloga za strah. Bojana je tu da vas oraspoloži, da vam ponudi spas od nevolje, koji god ona izraz imala. Tu je da vas usmjeri, ali prije svega da vas razumije. I ko zna? Možda sutra završite u knjizi, baš kao što su završile brojne Romkinje, sa kojima je Bojana ostvarila prijateljske odnose.

A, ako već niste Romkinja, što vjerujem da je ipak slučaj, uklonite plašt predrasuda i, za početak, kupite knjigu „Dođi, sedi u hlad“ i poslušajte K.U.P.E.K. koji je nastajao na BeFem konferenciji "Kome smeta žena" gdje je Bojana promovisala svoju knjigu zahvaljujući Rekonstrukcija

Teško da postoji bolje, ali ujedno i gore mjesto, za filmski festival koji propagira jednakost, solidarnost, razumijevanje drugog i drugačijeg, dijalog, kulturu sjećanja... od Beograda i Srbije. Bolje, jer izazov je propagirati te teme u sredini koja sve to negira, a što se goreg tiče, pogledajte pod "bolje". Mnogi su odustajali na samom početku ali Slobodna Zona to nije učinila. Gleda i unatoč, dogurali su do 20. rođendana i 20. festivala. Kako i zašto? Odgovore u 381. K.U.P.E.K. -u daje selektorski dvojac Branka Pavlović i Rajko Petrović.

Svijet odraslih je surov, što možda i ne bi samo po sebi bilo toliko tragično da ne utiče i na svijet djece. A da probamo da zamijenimo igricu? Da se prisjetimo kako svijet djece može uticati na svijet odraslih?

U tom svijetu jedan dječak će drugom napraviti more, a u moru i ribe i morske zvijezde i delfina Kišu. U tom svijetu odrasli će moći biti djeca čak i kad zagrme topovi. Zakoračimo u svijet Gige i Cvrčka, putem lutkarske predstave “Giga pravi more” by Milja Mazarak Marinkov i Dunja Matić, ali koje ne bi oživjele da ih nije osmislila Blagovesta Vasileva, a dušu im unijeli Danilo Mihnjević, Nataša Milišić i Predrag Grujić. ekipa iz Narodno pozorište “Toša Jovanović”,

Prije svake katastrofe neki su ljudi upozoravali, protestvovali, štitili ono što mislimo da nam ne "bogom dano". Mali broj je slušao, možda se priključio, a veći je samo mahnuo rukom. A onda dođu katastrofe. Zato ćemo ovog ponedjeljka zaviriti u bogatu #KUPEKarhiva da čujemo šta je u 303. K.U.P.E.K. -u pričala Lejla Kusturica iz Fondacije Atelje za društvene promjene - ACT

Narod(i) kom je mjera ona „samo nek’ ne puca“ izgubio je gotovo sve – život, jer ovo život nije, no životarenje, izgubio je dostojanstvo, ali izgubio je i budućnost. Ili je na dobrom putu da je izgubi.

I jedino što mu je ostalo je šuma, te u njemu potok/rijeka što žubori. I tu se sve izbriše. Vrati na početke postavke. I moglo bi se tako valjda do vijeka, da se nije zagazilo i u šumu i u rijeku. Taj merak i rahat su posljednja linija jer to kad nestane, „valja nama preko rijeke“. I zato borba. Borba je to za mrvice dostojanstva i mira.

Pričamo o uličnoj borbi, parlamentarnoj borbi, o posljednjim linijama odbrane, a one izlaze van državnih okvira, jer to čini i priroda, ali i katastrofe. A to oduvijek čini i KUPEK.