KUPEK

Kako to tradicija nalaže, KUPEK sezona se zatvara, a i nova otvara KUPEK mixom. Evo nekih finih melodija naših naroda i narodnosti za dva sata polurazbibrige.

Ispijanje kafa međ’ našim narodima i narodnostima socijalna je rabota. To je vrijeme za ćakulu, ogovaranje, dogovaranje, vrijeme kad sve drugo stoji. Barem je tako bilo. Danas su neka druga vremena i to je u redu. Mijenjaju se ljudi i navike, a sa njima i umjetnost ispijanja kafa.

Problem je kad se te navike promjene prisilno, kad društvo za kafu prisilno bude odvedeno, pa čak i ubijeno. Miris kafe ostaje, fildžani su puni, ali nema ko da ih isprazni.

I ta bol ostala bi možda neshvaćena i neispričana da nije bilo Aide Šehović, autorke nomadskog spomenika ŠTO TE NEMA. Spomenik je našao mir u Memorijalnom centru Srebrenica, a nemir neka ostane u nama – dok se ne nađe i ukopa posljednja žrtva genocida. Tek onda možda će netko, negdje i ispit taj fildžan.

U 301. KUPEK-u, pričamo sa Aidom i prisjećamo se Vukovara i jednog od simbola grada, Siniše Glavaševića.

Posljednji je ovo ponedjeljak do novog ukazanja Ljetni Tuđman, kao i jedan od posljednjih do ukazanja ljetne pauze. Odlučio sam, stoga, da finiširamo snažno, upečatljivo. Lito samo što nije, a sa njim i preporuke šta čitati, ali evo jedne šta slušati, a to je Ivan Grobenski. Možda ne zvuči kao mjuza za plažu, možda je mračan, sarkastičan, ali nije li život takav?

Njezin život bio je pjesma. Borbena pjesma, pjesma o slobodi. Njezin život bio je pobuna, građanska hrabrost, solidarnost i empatija. Njezin život bio je gest humanosti i to onda kad je humanosti najmanje bilo. Pet godina nakon njene smrti i 77 godina nakon rođenja, taj život dobio je i formu u obliku nagrade „za javni gest“ i nosi njeno ime – Borka Pavićević.

Ovaj K.U.P.E.K. posvećujemo Borki, kao i onima kod kojih je prepoznata pobuna, građanska hrabrost, solidarnost i empatija, a posebno Ružici Marjanović, dobitnici nagrade, Ivani Gordić Perc i Bojani Minović, koje su uz Katarinu Petrović, Dragana Stojkovića, Nebojšu Slijepčevića i Dariju Radaković, bile u užem krugu za nagradu.

O nekim temama se šuti i ćuti više nego o drugima. O nekim temama je veći strah pričati nego o drugima. Posebno ako živimo u društvu u kom čopori postavljaju pravila igre. A nekad nije ni samo do hrabrosti da se iskoči iz tog čopora, no do straha od ponovnog suočavanja sa traumama koje nam je rat donio. Zato postoji umjetnost i zato je Željko Stanetić napravio i film "Milena" jer kroz njega pričaju svi oni prisilno mobilisani, koji su bježeći od rata, u isti silom ponovo bili vraćeni. I zato u 368. K.U.P.E.K. -u slušamo Željka, ali i Jovanu Kolarić iz Fond za humanitarno pravo koji su pomogli da se film napravi.

Prijedor je grad koji je tokom rata 90-ih izgubio 3176 svojih stanovnika. Civila, ne vojnika. Od toga čak 102 djeteta. Već godinama unazad u Prijedoru postoji inicijativa da se toj djeci podigne spomenik, ali za sada bez većeg uspjeha. Gošća 203. KUPEK-a, Anita Zečić, se stoga odlučila da napravi pokretni spomenik. Instalaciju koju je moguće u roku od kog sata sastaviti, a za još manje vremena i rastaviti. Spomenik kojim komemorira ubijenu djecu Prijedora, civilne žrtve, spomenik koji boli, upozorava i u kom se vrišti.

Na Palmu koju je Nebojsa dobio ne gledam kao na Palmu koja je dodijeljena hrvatskom filmu već kao na Palmu koja je dodijeljena čovjeku koji pokušava osvijetlili zapostavljene, naizgled male ljude, kako god se oni zvali, gdje god živjeli. Tomo Buzov je bio jedan od njih, baš kao i Srđan Aleksić, Vladimir Trifunović... A, o tome kako i koliko identiteti mogu biti problematični snimio je i film. Srbenka mu ime i ovo je zgodna prilika da se podsjetimo tog razgovora iz 210. KUPEK-a-

Pobjede treba obilježavati, posebno one nad fašizmom ali samo pod uslovom da te pobjede ne uspavaju jer stečene slobode se lako izgube, čega smo svjedoci već decenijama unazad. K.U.P.E.K. #367 je priča o pobjedi, priča o jednoj od najhumanijih bitaka, priča o budućnosti, ali i priča o jednom odlasku kao još jednoj pobjedi nad fašizmom.

U ovom KUPEK-u slušamo dijelove razgovora iz Muzeja “Bitka za ranjenike na Neretvi”, sa direktoricom muzeja Belmom Halihodžić, sa Elmom Hodžić, kustosicom Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i Seadom Đulićem, predsjednikom bh. SABNOR-a.

Tu je i reportaža sa obilježavanja 81. godišnjice od Bitke za ranjenike na Neretvi sa barba Ivom Karamatićem, 97-godišnjim partizanom, pripadnikom Prve Dalmatinske Brigade, učesnikom Bitaka na Neretvi i Sutjesci, Amrom Budim, koja vodi likovnu sekciju Neretva Art, Lejlom, polaznicom sekcije, kao i “omladincima” iz Škofja Loke.

Kraj ovog KUPEK-a posvetili smo Ivanu Ivanjiju, velikom antifašisti koji je preminuo u Weimaru, Njemačkoj, točno 09. maja, na Dan pobjede.

Treba obilježavati Dan pobjede, ako ništa kako bi podjebavali fašiste, ali treba i borba za nove pobjede, uz osvrt na prošle. U tom finom preplitanju prošlosti i budućnosti možemo gledati naprijed. Tako vas i KUPEK vodi malo u prošlost.

I možda će sve zvučati kao da ništa više nema smisla jer gradovi jesu okupirani, i kako autor kaže, postali su jazbine, sela umiru, ali te šume i gore, ili neke druge šume i gore danas postaju srce neke nove borbe, borbe za rijeke, za planine, za šume, za zrak/vazduh.

I tu su svi isti. Svi jednako ugroženi – od Vardara pa do Triglava, što potvrđuje i Milenko Bodirogić, izdavač i autor knjige "Po šumama i gorama"

Rijetko koji mjesec nas asocira na Jugoslaviju, kao maj/svibanj. Praznik rada, Tito umro u maju, a tu je i Dan mladosti koji je simbolično umro Tuzlanskom kapijom i smrću 71 mlade osobe. Kako bi sve to otrgli zaboravu, profesor Dejan Jović napisao je knjigu "Uvod u Jugoslaviju" o čemu je riječ i u ovom 366. K.U.P.E.K.-u. Kako je nastajala, zašto se raspala, kako se jugoslavenski identitet nije zapatio među narodima i narodnostima, kakva je uloga Josipa Broza Tita...