KUPEK

Odluka da uđete u Srebrenica Memorial Center je poput odluke da krenete na psihoterapiju. Ogroman iskorak u sagledavanju sebe i svijeta oko sebe i, ono što je ključno, razumijevanju. Shvatite ovaj #KUPEK kao prijateljski poziv i kao prvi korak ka tom razumijevanju.

"Jeli prešao", najčešće je pitanje bilo onih koji su po podrinjskim šumama i gorama Maršem smrti bježali od genocida u Srebrenici. Iza njih su ostajali tragovi, obuća i odjeća, ali i svjedočanstva, ako su prošli, koji su dio stalne postavke pod nazivom: "Koracima onih koji (ni)su prešli" u Srebrenica Memorial Centru.

U 306. K.U.P.E.K. pričamo sa jednim od autora izložbe Azirom Osmanovićem. A o tome kakav je značaj Memorijalnog centra za mlade razgovaramo sa Dennisom Miskićem.

U tekstu "Iz života kišnih glista" Dada Vujasinović je, između ostalog, zapisala: "Jedina sreća u nesreći moje, žrtvovane generacije, jeste u tome što nas kao svedoke ovog puta neće moći da lažu. Nećemo im dozvoliti ponovo da falsifikuju."

Na žalost, Dada nije bila u pravu, a da bi lakše falsifikovali bilo je potrebno ukloniti one koji su o tome pisali. Tri je decenije kako nema Dade, dvije i po od ubistva Slavka Ćuruvije. Decenija je kako Sanja Krsmanović Tasić i Hleb Teatar oživljavaju Dadu putem predstave "O s(a)vesti".

K.U.P.E.K. posvećujemo Dadi, Slavku, Milanu, Dejanu i svima koji se bore protiv falsifikata i laži u čemu nam je pomogao i Rade Đurić i NUNS.

Na Sajmu knjiga za decu i mlade u Bolonji, uz još stotinu odabranih izdanja iz celog sveta STRIPOTERAPIJA je izložena u odeljku pod nazivom THE BRAW AMAZING BOOKSHELF. Tim dobrom, podsjetnik šta je i zašto je "Stripoterapija" važna, ali kakvu ulogu može imati strip u borbi za prava žena.

U prvom činu pričamo sa Anatonija o Stripoterapiji, stripu i ženama, mentalnom zdravlju, a u drugom se nadovezujemo na prvi pričom o feminističkom stripu koji priprema Centar za ženske studije, o čemu pričaju Ana Krstic i Danica Jevđović, kao autorka.

Djeca se ne pitaju za ratove. Ne pitaju se ni za velike odluke. A možda bi trebali? Možda svijet pravljen po mjeri djece ne bi imao zakone i pravila, ali ne bi mu ni trebala jer djeca ne znaju mrziti. Mogu vas ponekad ugristi, ogrebati ali to je zato jer ste svojom odraslošću sigurno zaslužili. Šta još djeca znaju? Znaju voliti, znaju pravit more, a u njemu na tisuće i hiljade morskih zvijezda, ježina, školjki, riba, kitova, delfina zvanog Kiša... I to znaju napravit ni od čega. Što nas dovodi do toga da ako ima boga on je dite. Možda se zove Igor, možda Giga, možda Cvrčak, možda je žensko pa se zove Ana, možda Jasminka...

Ovaj K.U.P.E.K. posvećujemo jednom malom bogu koji se zove Giga i on svom drugaru pravi more jer oni nisu djeca za rat.

Slušamo Jasminku i Anu Petrović, Ružicu Marjanović, Bookvaliste.

Da bi more koje je jedan dječak isrctao drugome postalo stvarno moralo je proći skoro 30 godina i čitava jedna generacija. Giga, koji je more crtao jednom dječaku, dok je bjesnio rat i Sofija, koja je to more doživjela, rat je osjetila posredno kroz tisuću i hiljadu pitanja koja su joj se otvarala.Od Gige do Sofije nanizalo se previše toga za jedan ljudski život – ratovi, sankcije, revolucije i taman kad smo pomislili da će to ipak biti to, krug kao da se ponovno otvara.

Ovaj 310. KUPEK je priča o Gigi i Sofiji, odnosno priča o nama. O djetetu zarobljenom u vrtlogu ratova, ali i o djetetu koje nikad ne zaboravlja da mašta.Otvorite li srca djeci, u jednom trenutku napraviće vam more, iako je to more stotinama km daleko i iako do tog mora morate proći nekoliko ratišta. Čuvajte to more. Da vam vrati oduzeto - mirise, sjećanja, prijateljstva i ljubavi, a što da ne, i djetinjstvo.U 310. KUPEK-u, slušamo Jasminku Petrović, autorku knjige "Leto kad sam naučila da letim".

Vraćamo se četiri godine unazad da čujemo zašto je Monika Herceg, u Poljskoj, dobila nagradu Evropske pjesnikinje slobode za zbirku "Lovostaj"

Ova zbirka je Monikino odavanje počasti stradalim ženama, uključujući i one koje nisu ni stigle u potpunosti osvijestiti ženu u sebi, poput Aleksandre Zec, 12-godišnje djevojčice ubijene 1991. godine u Zagrebu. Zbirka je počast i onim ženama koje su bile primorane i na samoobranu, kao i onima koje to nisu bile u mogućnosti.

"Sklonište za žene”:

Mi gluhe i neuhranjene srne

hranjene poezijom

kojima mladunčad

grize ugašene dojke

Sve mi

s jednom nogom

na kikometrima udaljenoj livadi

u željeznoj zamci

čekamo da netko opiše

šta je to

sigurna noć.

K.U.P.E.K. i Liceulice često zajedno vode borbu za bolji svijet. Kad u toj borbi, koja ni malo nije laka, dođemo do 100. broja, onda to zaslužuje poseban osvrt jer nije mala stvar doći do stotke čak I u puno boljim okolnostima nego u onima u kojima živimo. Kako je to izgledalo na početku u 363. KUPEK-u priča nam Nikoleta, draga prijateljica i saborkinja. A da borba itekako ima smisla potvrđuje i Dunja Karanović, novije lice Licaulice. Ona je kao mnoge druge i mnogi drugi dodatno oplemenila Liceulice svojim dolaskom i svojom energijom, a mogu reći da je to učinila i sa ovim KUPEK-om.

U ovom KUPEK-u niko ne napušta studio jer ga i nema. KUPEK dolazi vama i donosi atmosferu sa Zemljopisa u Bijeljini sa kojima smo bili u Japanu, a na putu ka Bijeljini valja napravit pauzu i podsjetiti se starog zanata stvaranih rukom, odnosno Rukostvorina.

Uskočite u putovanje prema Bijeljini, preko Badovinaca, uzmite savršeni poklon za vaše najdraže i uživajte. I podržite KUPEK.

Živimo u društvu koje je opeterećeno požarima koje se ogleda kroz svakodnevno nasilje. Živimo u društvu u kom čak ni te požare nismo sposobni ugasiti i primiriti. Naprotiv. Živimo u društvu u kom se ne stiže ni razmišljati o sprečavanju novih požara. Nekako smo navikli, pa što bi mijenjali? Jači tlači i to je to.

Živimo u društvu patrijarhata. Zna se koji je jači, a koji slabiji pol. Zna se i kome je gdje mjesto, a to se posebno odnosi na djevojčice jer sutra treba održati ovu žabokrečinu omeđenu požarima.

Ali neke djevojčice, podstaknute drugim nekim nekadašnjim djevojčicama su odlučile krenuti drugačijim putem. I u ovom KUPEK-u pričamo o tome.

#slusajKUPEK i Rok kamp za devojčice u interpretaciji Selene Simić i Dine Bajrektarević

Na koricama knjige stoji: “Priručnik za d(j)evojčice, a, što da ne i za d(j)ečake. U njoj Likica priča o svojoj prvoj menstruaciji, ili ako volite o “onim danima”, priča o zaljubljivanju, o prvim grudnjacima, o tetki lezbejki, o ženama koje su utirale put drugim ženama da danas budu jednako vrijedne i važne naučnice, sportašice, muzičarke, astronautkinje, pa i domaćice jer i to je posao koji mnogi podrazumijevamo da će biti obavljen, kao i da će ga obaviti žene. Ali put još nije završen, niti će ikad biti jer na njemu stoji patrijarhat kao prepreka.

Jedna knjiga, uglavnom tajnim kanalima, pronalazi pukotine. Krenula je od Sarajeva, došla do Beograda i, konačno, i do Zagreba. Ona se zove “Furam feminizam” i u ovom 360. K.U.P.E.K. -u o njoj pričamo sa Lamijom Begagić, koja je zajedno sa Marinom Veličković, autorka knjige, te sa Anom Grmušom Pejović, koja je knjigu prilagodila običajima sa druge strane Drine.

Ovo je, prije svega, knjiga za roditelje.