Put pravednosti

David je stajao pored ograde baštinske terase svog dvora i gledao ispred sebe. Ispod njega su treperjela svjetla iz kuća grada. Straga mu je prišao jedan čovjek. David je uzdahnuo i, bez da se osvrnuo, progovori: “Da, Jobe.” “Da li znate?” “Znam”, tiho je odgovorio. “Koliko dugo to znate?”, upita Jaob iznenađeno i nekako uznemireno. “Mjesecima. Godinama. Možda decenijama. Možda znam, već 30 godina.”

Tu je stajao džin od čovjeka, sijede, ne, bijele kose i sa mnogo bora, više nego što bi se očekivalo. “Da li ste vi, gospodine, jedan od Davidovih junaka iz davnih vremena, jedan od onih ljudi o kojima smo toliko toga čuli”? Starac je istraživačkim pogledom dugo posmatrao mladićevo lice, njegove crte, njegovu uniformu. Tada je staračkim, ali čvrstim glasom odgovorio neskidajući pogled sa mladićevog lica...

Mjesto događaja bila je još jedna bezimena pećina. Ljudi su se neumorno vrzmali okolo. Postepeno i vrlo nemirno počeli su se smiještati. Svi su bili zbunjeni, kao i Joab, koji je konačno izgovorio njihova pitanja. On je želio neke odgovore. Sada.

Genom je komplet od 23 hromozomska para koje smo naslijedili od naših roditelja. Ljudski genom sadrži sve informacije koje jedan embrion treba da bi se razvio u odraslo ljudsko biće. Zamislite da je ljudski genom knjiga, ogromna knjiga koja bi, ako biste je odštampali i poslagali stranice jednu na drugu, bila visoka kao spomenik u Washingtonu DC-u. A taj spomenik je visok 169 metara. 

Najmlađi sin u bilo kojoj porodici sa sobom nosi dvije karakteristike. Smatra se da je razmažen i neinformisan. Često se malo toga očekuje od njega. Nesumnjivo, on ispoljava manje karakteristike vodstva od ostale djece u porodici. On nikada ne vodi, uvijek slijedi, jer on nema nikoga mlađeg od sebe da bi na njemu vježbao vodstvo. Tako je danas. Ali, postoji jedan najmlađi koji je pokazao upravo suprotno.

U novozavjetna vremena vjernici nisu imali uticaje na izbore ili biranje vlasti, ali to ih nije spriječilo da stvaraju bolji svijet. Svojim ponašanjem i učenjem uveli su vrijednosti koje su postale superiornije od onih koje su postojale u društvu, tako da su okrutnost i nepravda bile umanjene.

Zadatak roditelja je da uče svoju djecu. Roditelji moraju svoje učenje da potvrde vlastitim primjerom. Učinit će više zla nego dobra ako ne žive ideale kojima uče djecu. Roditelji moraju da uče i praktikuju žrtvovanje vlastitih interesa zbog drugih kako bi porodica bila mjesto gdje se uči kako se drugi vole, kako se oprašta i poštuje, i kako se služi drugima. Ako se roditelji i djeca zajedno mole i razgovaraju, ako zajedno rade i provode slobodno vrijeme, proučavaju Božiju riječ, tada će bolje razumijeti i imati veće povjerenje jedne u druge. Osim toga, steći će više sigurnosti u ovom svijetu punom nesigurnosti.

U avgustu 2005. godine četiri dana je Londonski zoološki vrt imao novu atrakciju. U jednom kavezu se nalazilo osmero ljudi! Tvrdili su da je to prva izložba takve vrste u svijetu i zvala se „Ljudski zoološki vrt.” Bilo je jako zabavno. Iskoristili su to da promoviraju jednu neobičnu ideju.

Ljudi koji su se predali Bogu, brzo razvijaju stavove i ponašanje po kojem se razlikuju od svih ostalih ljudi. Ali ne treba da se razlikuju u negativnom smislu, to jest da im je glavna briga sukobljavati se sa drugima ili ih stalno kritikovati. U pozitivnom smislu imaju odgovornost da budu dobri i da zdravo utiču na društvo koje je pokvareno grijehom.

Da li Sveto pismo naziva “kršćanima” one ljude koji su odgojeni u porodicama ili zemljama gdje se živi prema tzv. kršćanskoj tradiciji, a žive u mržnji, pohlepi, samopravednosti, lakomosti, požudi i svim ostalim mnogovrsnim oblicima bunta protiv samog Boga?