Put pravednosti

Ko je “Sin” koji je zaokupirao pažnju te promijenio i mijenja živote mnogih ljudi danas širom svijeta?

Kako je nastao univerzum? To je pitanje o kojem filozofi i naučnici vijekovima diskutuju. Dvije verzije jednog filma ilustruju dva moguća odgovora.

Sveto pismo je puno izjava i priča koje jasno pokazuju kakav je Bog. Bog je izvor svega, a on sam nema nikakav izvor. On je bez početka i bez kraja. Ništa mu ne može biti dodato, niti oduzeto. Nema nikakve obaveze prema nikome, nije mu je iko potreban. Ne zavisi ni o kome i nikome ne mora da odgovara. Šta god da čini, čini zato što je to tako odlučio, a ne zato što to neko zahtijeva.

Uvijek dijeluje na način koji je u skladu sa njegovim osobinama savršene dobrote. Iako je Bog daleko izvan ograničenja vremena i prostora koja postoje na ovom svijetu, uključen je u svakodnevne događaje. Uvijek se interesuje za život običnih ljudi i žena.

Božija kontrola nad ljudskim postupcima se jasno vidi u načinu na koji su knjige Svetog pisma bile skupljene u jednu knjigu. Ova zbirka knjiga se obično zove kanon, riječ koja u osnovi znači pravilo, standard, mjera ili spisak. Kaže se da su kanon knjige prihvaćene kao nadahnuta Božija riječ.

Uprkos oštećenjima, zloupotrebama, greškama prepisivača i napadima vlasti, pisma su još uvijek ostala netaknuta i bila su ista kao i kada su prvi put napisana. Svi nepouzdani tekstovi sačinjavaju samo nešto od oko 1% cijelokupnog teksta i uglavnom se odnose na manje važne stvari. Bog je očuvao riječ na takav način da ni jedno bitno učenje nije bilo promijenjeno.

66 knjiga Svetog pisma pisalo je oko 40 autora u periodu od oko 1400 godina. Uprkos tome, postoji jedinstvo koje se provlači kroz cijelo Sveto pismo. Svaka knjiga se može razumijeti sama za sebe, ali sve imaju veći značaj kada se shvate kao dio ciljine. Božiji veliki plan spasenja kroz Isusa Krista daje Bibliji jedinstvo. To je jedna knjiga. Jedan razlog za suštinsko jedinstvo Biblije jeste da je ona više od zbirke rukopisa. 

Cijela knjiga je došla od Boga. On je izvor njenog autoriteta. Pisci su pisali ono što je Bog želio da pišu, tako da Biblija nosi Božiji autoritet. Zbog toga se naziva Božija riječ ili Sveto pismo. Djelovanje Boga na pisce kojim ih je naveo da pišu njegovu riječ naziva se nadahnuće.

Precizniji način da se opiše “ateista” jeste “vjernik u ateizam.” Zvuči kao da je ateizam doktrina ili kredo. Na jedan način i jeste. Ateizam je svjetonazor - način gledanja na svijet kroz staklo. Kakvo staklo?

Od početka su ljudi bili svjesni da grijeh ima svoje posljedice i tražili su načine da ih izbjegnu. Mnoge religije i filozofije svijeta su dokaz toga. Ljudi i žene žele da se spase od patnje i kazne koje donosi zlo, bilo u ovom ili u sljedećem životu. Drugim riječima, ljudi žele spasenje.

Neki će reći da se obrazovanjem ispravlja grijeh, drugi da će se popravljanjem loših socijalnih uslova ili zdravijom sredinom eliminisati zlo. Postoje mnoge zemlje gdje su ljudi već doživjeli prednosti višeg standarda, ali se nisu promijenili na bolje. U stvari, ponekad se čini da su postali još gori. Svađe, neiskrenost, laži, mržnja, pohlepa i druga zla su jednako učestala kao i ranije. Ljudska priroda je grešna i poboljšanja koja nastanu u spoljašnosti neće promijeniti tu prirodu.

Danas kod većine ljudi različitih rasa, jezika i kultura primjećujemo neku vrstu religije. Vjeruju u duhovni aspekt ljudskog života koji je nezavisan od bilo kakvog napretka koje je ljudsko društvo učinjilo u vidu civilizacije, znanja i prosperiteta. Izgleda da su takva vjerovanja dio ljudske prirode. 

Naravno, neki ljudi se stalno protive religiji bilo koje vrste. Ipak čak i one stvari koje nemaju nikakve veze sa religijom otkrivaju svijest ljudi o nečem nevidljivom što utiče na događaje i što ne mogu da kontrolišu. U to možemo uključiti sujevjerje u vezi sa brojem 13, čitanje horoskopa u novinama i izricanje želje za sreću. Ovo sve pokazuje da ljudi vjeruju da nešto van njih utiče na tok događaja.  Jedna vrhovna sila koja živi, koja je inteligentna i koja je iznad svega, a koju nazivamo Bogom, priča svoju priču.

Svjedočanje je postalo moćno sredstvo za pridobivanje pažnje ljudi koji su došli da me gledaju. Prestali bi časkati i počeli razgovarati o Božijoj ulozi u mojom životu. U središtu svih aktivnosti i događaja ležao je osnovni motiv da će mi, ljudski rečeno, umjetnički rad pomoći u sticanju nezavisnosti i što je još značajnije, u slavljenju Boga.

Jedna knjiga nosi naslov “Nemam dovoljno vjere da budem ateista”? Neobičan naslov. Obično su vjernici u Boga ti koji imaju vjere, a nevjernici su realisti. Ova knjiga tu ideju postavlja natraške. Hajde da analiziramo koliko je vjere potrebno čovjeku ako želi biti ateista.