Put pravednosti

Ko je ili šta je Bog? Sigurno nije neko biće koje se brine za pojedince, rezonovala sam. Kakva korista od molitvi za gluhe uši? Sumnje se duboko uvukoše u moj otpor. Kada bi Dik ili Dijana iz Svetog pisma čitali obećanja koje se odnosilo na nadu ili povjerenje, ja bi ih ušutkala.

Šta bi pomislili da neko predloži zidanje kuće dizanjem u zrak dinamitom gomile cigli? Neki veoma učeni ljudi imaju prijedlog vrlo sličan ovom primjeru s dinamitom.  Jedan će profesor danas analizirati tu ideju.

Sljedeći korak je bio da odem u ustanovu specijalizovanu za povrede motorike.  Kada je stigla vijest da za mene imaju mjesta, svako je bio uzbuđen. Jedva sam čekala da odem tamo. Tamo ću naučiti da hodam i ponovo otpočeti život.

Mislim na mamu i tatu tamo dole. Doktor nam je upravo saopštio da je moja povreda trajna. Da više nikada neću na noge. Znam da oni tamo dole o tome govore i plaču. A ja plačem ovdje gore. Izgleda da sve ovo prevazilazi naše snage.

“Biće još teških dana pred tobom, Joni. Želim da to znaš i da se pripremiš za njih. Najteži dio bitke je psihološki aspekt.”

Sedam astronauta je umrlo 16 minuta prije slijetanja na zemlju. Ali kada ljudi govore o dvojici od ovih 7 astronauta, o njima govore u sadašnjem vremenu!

Noću, kada bi se smanjila dnevna užurbanost, čula sam ječanje i jauke ostalih u svom odjelu za intenzivnu njegu. Osluškivala sam ohrabrujući zvuk Tomove aparature za reanimaciju. Zvuk je dijelovao utješno. 

U toku noći aparatura se zaustavila. Tišina je bila tako glasna poput eksplozije. Obuze me panika, a glas mi zastade u grlu kada sam pokušala da dozovem pomoć. Čula sam kako sestre hitaju prema Tomovom krevetu. Osjetih kako mi se koža na vratu ježi. Užasnuta shvatih da je Tom mrtav. Šta ako jedno od ovih mojih aparata otkaže? Šta ako...? Šta ako...? Moj mozak je bio uplašena zbrka.

Vrelo junsko sunce nisko se priklonilo zapadu, dajući vodama topao crveni sjaj. Voda je bila tamna, a kada je moje tijelo probilo njenu površinu, svojom hladnom čistoćom obujmila mi je kožu. U kovitlacu zbivanja i osjećanja mnogo toga se desilo simultano. 

Osjetih da mi je glava udarila u nešto tvrdo. Istovremeno, nespretno i ludo, tijelo mi se pruži potpuno nekontrolisano. Začuh ili osjetih električno zujanje, jedan neobjašnjivi unutrašnji osjećaj. Bilo je to nešto kao električni šok, samo sa vibracijama, kao da se teška metalna opruga naglo i oštro otkačila. Ipak, nije to stvarno bio zvuk ili osjećaj, jednostavno doživljaj. Nisam osjetila bol. Jesam li to uhvaćena u ribarsku mrežu ili nešto slično tome? Trebam napolje. Pokušah da se iskoprcam.

Konji i bojna kola su igrala veliku ulogu u ratu davnih vremena i nije ni malo pretjerano reći da su svakoj neprijateljskoj vojsci bili strah i trepet, kao danas tenkovi. Kada dođu stvari u naš život koje izgledaju poput ovakve nepobjedive i strašne neprijateljske vojske koja maršira i ide na nas, često upadnemo u zamku gdje nas obuzme želja da spoznamo koliko smo mi sami snažni pa počnemo da gledamo u sebe i sopstvene kapacitete i resurse, gubeći iz vida to da je Gospod naša prava i istinska snaga i zaštita.

Za jednog izmišljenog junaka, Sherlock Holmes je svakako imao ne baš tako izmišljenu mudrost. Kako je riješio toliko zločina? Pisac Arthur Conan Doyle oživotvorio jedan princip kroz svog junaka: “Eliminiši nemoguće. Ono što preostane, bez obzira koliko bilo nevjerovatno, mora biti istina.” Da li ovaj koncept može pomoći da odgovorimo na pitanje koje postavljaju mnogi ljudi vezano za uskrsnuće.