Put pravednosti

Božija obećanja su vjerna. Velika vjera, ona vjera koja će biti osnova za cjelokupni  Božiji narod, mora proći mnoga iskušenja. Prava vjera treba da prođe mnoga iskušenja da bi stvarno bila vjera. A zajedno sa vjerom ide i čekanje, jer Bog sve čini u pravi čas. A šta se desi kad želimo preduhitriti Boga i njegova obećanja?

Izak je jedan od tri prva nosioca Božijih ostvarenja. U starom zavjetu, Bog je uvijek Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. I sa poštovanjem se treba odnositi prema njemu. Ali, ni on nije bio bezgrešan. Šta možemo naučiti iz njegovog primjera?

Izlazak Božijeg naroda iz ropstva u Egiptu je veličanstven događaj koji ovaj narod još uvijek spominje i predmet je mnogih rasprava, jer je u njemu mnogo pojedinosti koje nadilaze ljudski um.

Jedan italijanski astronom je nedavno izvijestio da je možda na tragu nečemu što bi moglo dati odgovor na pitanje: “Da li postoji život na drugim planetama?” On misli da je možda pronašao tragove vode daleko u svemiru. Naučnici pokušavaju pronaći radijaciju koja može ukazivati na prisustvo vode u svemiru, jer to može ukazivati da postoji život na drugim planetama.

Izvještaj kaže da: “Mojsije bijaše čovjek vrlo strpljiv, više nego ma koji drugi čovjek na licu zemlje”. Otkud mu ova strpljivost, ova krotkost? Kroćenje može biti dug i mukotrpan posao kod životinja, ali i kod ljudi. Treba slomiti i duboko potisnuti sve silovito, osvetničko i nasilno. Krotkost je vladanje svojim silovitim osjećajima, sposobnost da se ostane pribran i pored unutrašnjog iskušenja.

Prorok, junak vjere, prijatelj Božiji - samo su neki nazivi za istaknutog starozavjetnog patrijarha po imenu Abraham. On jeste značajan jer ga poštuju tri najveće svjetske religije: Judaizam, Kršćanstvo i Islam. Ipak, i on je bio čovjek podložan kušnjama i sklon padovima. Kako se da razabrati iz Svetog pisma, bio je kušan bar deset puta. Negdje je odolio, a negdje pokleknuo kušnji.

Posmatrajući Abrahamov put, a i putove mnogih ljudi i žena koji su se oslanjali na Božiju riječ, s pravom se može reći da je put vjere “skok u prazno”. Bog poziva da se skoči, a onaj koji posluša može biti siguran da će ga Bog dočekati u svoje ruke prije nego što se razbije o stijenu. Ali, treba se odvažiti i skočiti. To je rizik vjere. I tu mnogi padaju, pa čak i “najveći”.

U Svetom pismu, na prvi pogled, ima sablažnjivih stvari. Bog je dozvolio da se u Sveto pismo unesu sablažnjivi događaji koji zbunjuju i odbijaju? Pismo iznosi sve to bez ublažavanja i prikrivanja. Zbog čega? Možemo li danas nešto naučiti iz Davidovog primjera?

U maju 2000. godine astronaut Jeffrey Williams u svemir je otišao svemirskim brodom Atlantis sa Međunarodne svemirske stanice. Sa sobom je ponio neobičnu stvar pohranjenu u njegov računar. Kako to da jedan sekularan čovjek, koji je samouvjeren i sposoban da uradi ono što je uradio, dobije to neobjašnjivio povjerenje u Sveto pismo? 

Izrazi “Bog reče”, “reče Bog”, “reče Gospod” toliko su česti u knjizi Postanka, da bi ona mogla nositi ime “Bog govori”. Bog je govorio pri stvaranju, govorio je prvim ljudima. Često je govorio Abrahamu i Izaku, a evo ovdje govori Jakovu. Ovo što Bog ovdje govori Jakovu značajno je i sadržajno. Bog poziva Jakova da ostvari svoj zavjet koji je dao tridesetak godina ranije. Bog Jakova upućuje na hodočašće i Jakov to prihvata rado i spremno. Ali, na putu vreba zamka za Jakova.

Rizik se javlja svuda, ali ne može svako da se prihvati posla gdje se unaprijed ne vide rezultati. Nisu svi ljudi voljni da se upuste u neizvjestan posao. Žele da budu pošteđeni neizvjesnosti i štete. Ko je Epafra i na koji je način stavio svoj život na kocku zbog Božijeg djela?