Put pravednosti

Bilo je dvanaest apostola. Znamo za Petra, Ivana, Tomu, pa čak i Judu. Ostali su manje više zaboravljeni jer ljudi pamte samo velike. Ali, znamo li išta o Andriji? U evanđeljima se spominje kao brat Šimuna Petra. Već u ono doba je na njega pala sjenka velikog brata Petra. A biti nečiji brat znači živjeti u bratovoj sjenci. 

Nije bio u poznatoj “izabranoj trojci”. Nije bio zbog toga povrijeđen. Neki mali ljudi su daleko veći od velikih baš zato što ne žele da budu svuda. Nije im stalo da budu u svakom odboru, na svakom sastanku i nije im stalo da se svako njihovo mišljenje usvoji. Andrija je velik jer je znao da je mali i to ga nije izazivalo. Evanđelja otkrivaju neke njegove vrijednosti. Tri puta ga spominju u nekim malim službama.

Čitaoci Svetog pisma znaju za knjigu proroka Jeremije. Znaju i za njenog neobičnog pisca. Ovaj prorok je jedna od najznačajnijih ličnosti Starog Zavjeta. Njegove poruke su jasne i neposredne. A Bog se otkriva kao svemogući Bog i gospodar istorije.

Jeremijina knjiga nam ujedno otkriva i osjećajnu ličnost proroka Jeremije. Za njega proročka služba nije bila uobičajeni posao. Svaku poruku, svaku kaznu, svaku neposlušnost i ispaštanje drugih sam je duboko preživljavao. Živio je u burnom vremenu.

Pred Bogom su veliki i mnogi drugi. Nisu značajni samo oni koji su uradili nešto uočljivo, nego i oni koji su omogućili velikima da postanu veliki. Jedan od takvih je i Ebed Melek, etiopljanin. Bio mu je povjeren velik zadatak i zahvaljujući dobro izvršenom zadatku, prorok Jeremija je ostao u životu. Da li nam je poznata ova priča?

Ako je Bog govorio ljudima o sebi, zašto su ljudi sumnjali u njega? Ako je pravi Bog svemogući Stvoritelj, i ako je prijateljski raspoložen prema čovječanstvu, poznavati ga lično zvuči kao veoma bezbjedna i poželjna situacija. Ako Bog postoji, zašto ima ateista?

Obično se smatra da Bog za saradnike bira sposobne, otresite, snalažljive ljude. Ali, nije tako. On bira za saradnike najmanje, najnesposobnije, koji su svjesni da pred Bogom ne vrijede ništa. Istorija Božije saradnje s ljudima ovo obilno potvrđuje. Naprimjer, Bog je odabrao nepoznatog Abrahama iz Ura Kaldejskoga, koji je vjerovatno živio na ivici grada kao nomad. On je veliki čovjek za jevreje, kršćane i muslimane, ali su prošle godine dok se u Božijoj školi nije izgradio. Bog bira mucavog Mojsija. Bira Jeremiju, plašljivog, neodlučnog mladića. Bira mnoge, koji gledani ljudskim očima, nisu značili mnogo. Jeste li čuli za Ilijinu priču?

Ako smo Božija djeca, doći će dani, možda veoma brzo, kada će nam se desiti ono neočekivano, nezamislivo. Tada će naše pitanje glasiti: “Bože, zašto si dozvolio da se to desi?” Josip, u svim svojim nedaćama, je razmišljao iznad onog sadašnjeg, iza ovozemaljskog putovanja. Shvatio je da je Bog iza svega i potpuno je stavio svoje pouzdanje u njega. I na kraju se to Josipu neviđeno isplatilo. Kada i mi budemo bili zaokupljeni nebom, onda neće više biti mjesta za ljutnju, gunđanje i gorčinu.

Nikada nećemo imati slobodu da gledamo naprijed na novo i drugačije sve dotle dok god ne prihvatimo Božiju ličnu radosnu vijest kao valjanu, i onda na osnovu nje i da djelujemo. Radosna vijest je tada glasla da je Josip živ. Jakov je morao da to vjeruje i da na osnovu toga nešto uradi.

Da li je čovjek izmislio ideju o Bogu? Ili je to Bog učinio? Koliko, zapravo, bogova postoji? Da li različite svjetske religije potiču od procesa evolucije? Ili bar jedna od njih potiče od Boga?

Josip je pozvao oca da se on i svi njegovi nastane kod njega u Egiptu. Jakov je znao da to treba da uradi, ali zato je morao da se oprosti od svog poznatog životnog okruženja i od načina života. To je značilo da će zauvijek morati da napusti svoj dom. Trebao je da iščupa korijene svog života i da se suoči sa nepoznatim stvarima u jednoj drugoj zemlji. Većina nas smo alergični na promjenu. Po prirodi želimo da stvari ostanu onakve kakve jesu. Kada smo i jesmo li spremni na nove korake u životu sa Bogom?

Šta mora da nam se dogodi kako bismo se u svom životu okrenuli za 180 stepeni? Kakvu informaciju ili radosnu vijest treba da čujemo da bi se to desilo? I kad se to desi, šta nam valja činiti i na koji način?