Put pravednosti

Ako neko reaguje negativno na ono što je normalno dobra vijest, to pokazuje da dotičnog muči savjest. Dobra vijest bi nas trebala usrećiti. U ovom dijelu naše priče, Josipovoj braći je zadrhtalo srce u njima i silno su se uplašili. No, Bog ne želi da se plašimo. Što prije Bog odluči da se pozabavi s nama to bolje. Devetorica braće su sada zaključili da je Bog jedino objašnjenje za čudan, ali izvanredan slijed događaja. 

Nema ništa boljeg od toga nego da Bog razotkrije naš grijeh. Ovo iskustvo je izuzetno bolno, jer po svojoj prirodi ne želimo da nas neko prekorava zbog našeg nedjela. Možda bismo i pomislili da je dobro kada nismo razotkriveni i da ćemo se provući nekažnjeno. Ali jednom će se ipak sve razotkriti. Sve tajno biće razotkriveno. Nije stvar u tome hoćemo li, nego kada ćemo biti razotkriveni. Došlo je vrijeme da Josipova braća budu razotkrivena. I ništa nije moglo bolje da se desi u njihovom životu od toga.

Ne znamo kroz šta je sve Josip prolazio. Znamo samo ponešto. Na šta je sve mislio dok je bio u tamnici i kako mu je bilo tamo? Ipak na kraju, morao je doći do mjesta u svom životu kada je mogao da oprosti svu nepravdu svojoj braći. Ne samo da to kaže riječima, nego da istinski duboko u sebi bude na mjestu gdje mu to više nije bilo važno, jer je uvidio Božiju svrhu, brigu i djelovanje u svom životu. Josip je morao da nauči da voli.

Kada sam započeo ovaj projekat, mislio sam da Bog postoji, da je stvorio svemir. Ali osjećao sam da je Bog daleko i da nije želio da ima odnos sa ljudskim bićima. Počeo sam da učim – pretpostavljajući da su sve religije vjerovatno samo prevara. I krenuo sam da to dokažem.

Gdje je naš dom? Dom je tamo gdje si sretan, opušten. Tamo gdje možeš spustiti svoje noge, gdje se osjećaš bezbjedno, gdje si smiren. Mogli bismo reći da Josip u Egiptu definitivno nije bio u svojoj kući, jer mu je dom bio negdje drugdje. Tamo gdje se rodio, gdje je odrastao, gdje mu je bila porodica. No, Josip je na kraju ipak shvatio da je konačno stigao kući. Dom je bila Božija volja za njegov život.

Bog želi da nas pouči različitim vrijednostima, pa tako stvari koje smo u početku željeli postaju nevažne. Bog ima za nas nešto mnogo veće na umu od onih interesa s kojim smo počeli. Za Josipa je stigao dan uzvišenja.

U ovom poglavlju ćemo vidjeti kako Bog može da dosegne nekoga za koga smo mislili da ga je nemoguće doseći. Do sad smo gledali Josipovu priču uglavnom kroz Josipove oči. Ali danas gledamo Josipovu priču kroz oči Faraona, Egipatskog kralja.

Govorimo ovdje o najmoćnijem i najnedodirljivijem čovjeku svog vremena, ali o čovjeku koji je imao i dušu. Poistovjetimo se s njim i vidjet ćemo kako je taj najmoćniji čovjek došao u takvo stanje očaja da je bio spreman potražiti pomoć iz jednog izvora u kome u običajenim okolnostima nikada ne bi ne razmišljao. Faraon je jedne noći sanjao dva sna zbog kojih je pao u pravo stanje traume.

Šta mislite o nekome ko misli da zna o svom automobilu više od onoga ko je napravio taj automobil? On baca uputstvo za upotrebu. Zatim natoči gorivo u gume, kiselinu u hladnjak… Rekli bi da je taj čovjek smiješan. Da li bi neko bio toliko glup?

Sve što Bog čini, prikladno je u svoje vrijeme, pa kada stigne njegovo - Božije - vrijeme, on u tome uživa, čak i puno više od nas. Istinski sretan čovjek je čovjek koji je naučio da čeka na Božije vrijeme. Ne postoji veća ludost nego trčati pred rudu.

Najgore što može da se dogodi nekoj naciji nije glad, niti zemljotres, ni takav strašan problem kao što je nezaposlenost ili korupcija. Najgora stvar koja može da pogodi bilo koju naciju prorekao je prorok Amos u davna vremena.