Put pravednosti

Pomoću bola i patnje posljednjih godina sam se zrijevala emotivno, mentalno i duhovno. Osjećala sam se nezavisna i sigurna, pouzdavajući se u Boga u pogledu mojih fizičkih i emotivnih potreba. Bol i trpljenje imaju svoj razlog, ali ih mi ne vidimo uvijek jasno.

Donald i ja smo u molitvu unosili svu svoju vjeru, odanost i zavjet iz najdubljih izvora s punim povjerenjem. Nisam očekivala iscijeljenja odmah, već sporiji oporavak, pošto je samo moja rehabilitacija trajala skoro dvije godine. Logično, Bog će me postepeno osposobiti. Međutim, poslije nekoliko pokušaja i brojnih službi iscijeljenja postalo je očigledno da neću ozdraviti. Prihvatila sam to kao činjenicu.

Bog mi je doveo u život nekog kome je stvarno stalo do mene. Nekog ko odista vjeruje i u samu pomisao da možemo provesti život zajedno. To je najuzvišeniji dio Božijeg plana za mene. Bila sam sretna. Nikada nisam mogla ni zamisliti da će me neko zavoljeti kao ženu dok sam u kolicima. Mislim da sam za to bila tako ushićena i uzbuđena kada se to stvarno desilo.

Zašto kršćani toliko govore o križu? Zašto ga stavljaju na svoje crkve, a neki ih i nose oko vrata? Da li ga mnogi danas zloupotrebljuju? I zašto je on poput ozonskog omotača oko Zemlje?

Uvidjeh da moja povreda nije tragedija, već dar Božiji koji mi pomaže da se suobličim sa onim što Bog traži od mene, i to je nešto što će značiti moje krajnje zadovoljstvo, sreću, čak i radost. Kako sam počela sagledavati da su okolnosti dosuđene od Boga, otkrih da se istina može spoznati samo primjenom. Počela sam svoju vjeru da dijelim se više ljudi sa povoljnim ishodom, pa uvidjeh da Riječ Božija ne može biti vezana i okovana, iako ja sama jesam fizički sputana.

Naučila sam da je Božija Riječ priručnik za razuman život. Bog nam ne daje uputstva bez razloga. Uvidjeh da nas pokušava upozoriti u pismu. Molila sam ga za usmjerenje i snagu volje da mislim njegove misli, a ne da se utapam u samosažaljenju, požudnim uspomenama i fantazijama. Usresredila sam se na činjenicu da jednom zauvijek moram zaboraviti prošlost i posvetiti se sadašnjosti pouzdajući se u Boga i njegova obećanja iz Svetog pisma da nas on zauvijek odvaja od grijeha.

Prije nesreće, grijehom sam smatrala ono što neko uradi, ali sada nije bilo za mene prilike da svoje grešne misli spravedem u djelo. Počinjala sam uviđati da je grijeh nešto što dolazi prije prije djela. Um oblikuje misli i stavove u kojima postoji osnova našeg bunta protiv Boga. Uvidjeh da su gnjev, požuda i pobuna, iako samo stavovi, grešni. Grijeh se ne sastoji jedino u stvarima koje sam učinila, već je integralni dio nakana. Iako nisam imala prilike za fizičku pobunu protiv Boga, svejedno sam griješila. Bio je to dio moje prirode.

U našoj prošlonedeljnoj emisiji razgovarali smo o pokušaju da sazidamo kuću postavljanjem dinamita u gomilu cigli. Vidjeli smo da to ne može funkcionisati. Naša poenta je bila da gradnja kuće ne zahtijeva samo premiještanje cigli, već i njihovo postavljanje u veoma konkretan oblik. Zidar slaže cigle prema planu. Danas nastavljamo razgovor da vidimo kako se to odnosi na početak života na Zemlji.

Počela sam ozbiljno proučavati Sveto pismo, uporedo sa ostalom vjerskom literaturom. Francis Schaeffer i C.S. Lewis u poređenju s Marksom, Hesseom i ostalima, unosili su dah svježine svojim napisima. Postojala sam svjesna neposredne primjene Božije riječi u svom životu i dubokog poštovanja prema njoj.

Kasno u noć gospođa Barber dođe u našu mračnu sobu, tiho mi priđe i približi lice mome. Prijetićim šapatom reče: “Ako ikada i šta ponovo kažeš protiv mene, pobrinuću se da to skupo platiš! Jesi li shvatila?” To nije bila prazna prijetnja. Prestravih se.