Put pravednosti

Više od trista godina je prošlo od Josipove smrti. Drugi faraon je vladao Egiptom, kralj koji je zaboravio sve što je Josip uradio za ljude Egipta. Progonio je Izraelce, učinivši ih svojim robovima. Kako ih je samo natjerao da teško rade! Možda su Izraelci pomislili da je Bog zaboravio šta je obećao njihovom pretku Abrahamu o tome da će ih načiniti velikim narodom. Ali Bog nije ništa zaboravio. Bog je naprotiv bio u procesu ispunjavanja onoga što je obećao tako davno.

Mi još uvijek proučavamo Toru, koju je napisao prorok Mojsije. Kao što se možda sjećate, Tora je prvi dio u spisima proroka i podijeljena je u pet odjeljaka ili knjiga. Prva knjiga se zove Postanak. U našem prethodnom emitovanju, završili smo istraživanja u Postanku. Danas, započinjemo drugu knjigu Tore, koja se zove Egzodus ili Izlazak, zato što sadrži nevjerovatan izveštaj o tome kako je Bog oslobodio potomke Izraela nakon 400 godina ropstva u Egiptu.

Prije nego što započnemo, pregledajmo šta smo naučili u prvom odjeljku Tore.

Kada je zavladala glad i kada je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, poslao je destoro Josipove starije braće da odu i da ga kupe. I tako su oni stigli u Egipat i poklonili se pred Josipom, ispunjavajući time ono što je on sanjao mnogo ranije.

Josip je prepoznao braću, ali oni nisu prepoznali njega. U njihovim mislima, Josip je već odavno bio mrtav. On im se nije odmah otkrio jer je prvo želio da ih testira, da bi vidio da li su im se zlobna i lažljiva srca promijenila.

Na početku, ljudi su prezirali, ignorisali, maltretirali i zatvorili Josipa. Ipak, u vrijeme koje je Bog izabrao, egipatski kralj je imenovao Josipa za vrhovnog vladara nad zemljom, objavljujući svima koji su željeli biti spašeni od gladi i smrti: Idite Josipu, čuvaru života!

Josipov život je bio sjenka i slika Spasitelja koga je Bog obećao poslati na zemlju. Zapanjujuće je da u Josipovoj priči postoji najmanje stotinu događaja i elemenata koji su slični priči o Mesiji, koji je došao na zemlju 1800 godina nakon Josipovog vremena.

Josip je razumio da je grijeh loša stvar. Znao je da služenje Bogu i služenje grijehu ne idu zajedno. Josip je dao svoje srce Bogu. Zbog toga je volio pravednost i prezirao pokvarenost. Onaj ko od srca vjeruje i klanja se Gospodu Bogu, voljeće ono što Bog voli i mrziće ono što Bog mrzi. 

Josip je volio pravednost i prezirao pokvarenost. On će radije patiti u zatvoru nego uživati u prolaznim zadovoljstvima grijeha. Zbog toga je Josip odbio, kada ga je žena njegovog gospodara pozvala da legne sa njom i počini preljubu.

Božiji najbolji blagoslovi jedino mogu doći onima koji znaju da ne mogu ugoditi Bogu svojom snagom. Jakov je bio prevarant, grešnik. Svojom snagom nije se mogao spasiti od Božijeg suda i učiniti sebe prihvatljivim pred Bogom. U njemu nije bilo ništa dobro. No, Jakov je vjerovao Bogu. Jakov je cijenio Božija obećanja. Za njega je primanje Božijih blagoslova bilo važnije od bilo čega drugog na svijetu. Zato mu se Bog ukazao i blagoslovio ga. Bog je promijenio srce Jakova, varalice, u Izrael, Božijeg čovjeka.

Bog je u njegovom predznanju najavljivao da će nasljedstvo prvorođenog i potomci novog naroda doći preko Jakova, a ne Ezava. Što se tiče Jakova, on je trebao sačekati Boga, i sve ostaviti u rukama Onoga koji je imao moć dati mu nasljedstvo u njegovo određeno vrijeme. Ezav je propustio Božiju milost zato što nije cijenio Božije stvari. Kazujući nam njegovu priču, Bog nas upozorava, govoreći: ne idite stopama Ezava. Ne prezirite vječne blagoslove koje vam želim dati.

Priča o Abrahamovoj žrtvi ima tri strane: istorijsku, simboličku i proročku stranu. Da bismo razumjeli puno značenje Abrahamove žrtve, moramo razumijeti tri stvari: prvo, šta se dogodilo; drugo, šta je žrtva simbolizovala; i treće, šta je prorok Abraham najavio o budućem događaju.

Težiti grijehu nikada nije mudar izbor. Bog je ozbiljan kada osuđuje grijehe. Ali, dobra vijest je da Bog voli ljude u svakom narodu. On poziva sve da se pokaju i okrenu vjeri, i da uživaju u bliskom odnosu sa Njim uvijek i zauvijek, baš kao i Abraham, Božiji prijatelj.

Divan Božiji plan, da od Abrahama napravi novi narod, nije se promijenio. Bog nije u žurbi kao što je bio Abraham. Bog uvijek uradi ono što obeća, čak iako nam se čini da je spor u tome. No, Abraham je pokušao pomoći Bogu u ispunjenju Njegovog obećanja, i ono što je Abraham uradio, u svom nestrpljenju, napravilo je mnogo problema.