
Sign up to save your podcasts
Or
Send us a text
Mladi bh. glumac, Kerim Čutuna, jedan je od onih koji otvoreno govore o izazovima bavljenja umjetnošću u Bosni i Hercegovini. Iako je na glumačkoj sceni ostvario niz uloga, od kojih se izdvojila uloga Orhana, koju je tumačio u filmu bh. oskarovca Danisa Tanovića, "Deset u pola", široj publici postao je prepoznatljiv kroz originalne skečeve na društvenim mrežama, gdje je pronašao prostor koji mu, kako kaže, pruža više mogućnosti nego sama industrija.
Put do toga bio je sve, samo ne pravolinijski - od, u najmanju ruku, izazovnog djetinjstva i odrastanja, studija prava koji je napustio, preko Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, teških životnih trenutaka, do posla prodavača donera, od kojeg je zarađivao više nego na profesionalnim glumačkim angažmanima, Lakin razgovor sa Kerimom otvara slojeve koji daleko nadilaze okvire jedne “obične” biografske priče.
Tako se Kerim, između ostalog, prisjetio jednog od prelomnih trenutaka koji je, tokom studiranja na Akademiji, doživio na sceni.
- Na trećoj godini studiranja sam se zaustavio, nisam se više osjećao ugodno. Prvi put sam doživio da se fizički grčim na sceni - ukočila mi se ruka dok sam radio monolog, desna strana tijela mi se oduzela. Desilo se to iz nekog razloga unutra, meni poznatog i nakon nekog vremena sam shvatio da bi bilo dobro napraviti pauzu. Bio je to dobar izbor. Kasnije, kad sam se vratio i nastavio studirati, pa do danas, nisam više nikada u životu doživio grčenje, strah ili nešto slično, zaključio je.
Njegova potraga za sigurnim prostorom izražavanja nastavila se i izvan pozorišta. U trenutku kada su profesionalne uloge postale rijetke, a tadašnji posao prodavača donera postao previše iscrpljujući, Kerim u društvenim mrežama pronalazi pozornicu koja mu je pružila priliku.
- Odavno sam imao potrebu da nešto snimim i objavim, ali kada bih to uradio, automatski bih to i obrisao. Nekako me je bilo stid, bilo mi je glupo i ofirno. U našem društvu i našoj filmskoj, pa i pozorišnoj industriji, ljudi zapravo imaju neki loš stav prema izlaganju na društvenim mrežama, ali kada sam osjetio da se sve manje bavim glumom i da sve manje imam publike, shvatio sam da j
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
5
22 ratings
Send us a text
Mladi bh. glumac, Kerim Čutuna, jedan je od onih koji otvoreno govore o izazovima bavljenja umjetnošću u Bosni i Hercegovini. Iako je na glumačkoj sceni ostvario niz uloga, od kojih se izdvojila uloga Orhana, koju je tumačio u filmu bh. oskarovca Danisa Tanovića, "Deset u pola", široj publici postao je prepoznatljiv kroz originalne skečeve na društvenim mrežama, gdje je pronašao prostor koji mu, kako kaže, pruža više mogućnosti nego sama industrija.
Put do toga bio je sve, samo ne pravolinijski - od, u najmanju ruku, izazovnog djetinjstva i odrastanja, studija prava koji je napustio, preko Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, teških životnih trenutaka, do posla prodavača donera, od kojeg je zarađivao više nego na profesionalnim glumačkim angažmanima, Lakin razgovor sa Kerimom otvara slojeve koji daleko nadilaze okvire jedne “obične” biografske priče.
Tako se Kerim, između ostalog, prisjetio jednog od prelomnih trenutaka koji je, tokom studiranja na Akademiji, doživio na sceni.
- Na trećoj godini studiranja sam se zaustavio, nisam se više osjećao ugodno. Prvi put sam doživio da se fizički grčim na sceni - ukočila mi se ruka dok sam radio monolog, desna strana tijela mi se oduzela. Desilo se to iz nekog razloga unutra, meni poznatog i nakon nekog vremena sam shvatio da bi bilo dobro napraviti pauzu. Bio je to dobar izbor. Kasnije, kad sam se vratio i nastavio studirati, pa do danas, nisam više nikada u životu doživio grčenje, strah ili nešto slično, zaključio je.
Njegova potraga za sigurnim prostorom izražavanja nastavila se i izvan pozorišta. U trenutku kada su profesionalne uloge postale rijetke, a tadašnji posao prodavača donera postao previše iscrpljujući, Kerim u društvenim mrežama pronalazi pozornicu koja mu je pružila priliku.
- Odavno sam imao potrebu da nešto snimim i objavim, ali kada bih to uradio, automatski bih to i obrisao. Nekako me je bilo stid, bilo mi je glupo i ofirno. U našem društvu i našoj filmskoj, pa i pozorišnoj industriji, ljudi zapravo imaju neki loš stav prema izlaganju na društvenim mrežama, ali kada sam osjetio da se sve manje bavim glumom i da sve manje imam publike, shvatio sam da j
Support the show
Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...
36 Listeners
101 Listeners
61 Listeners
278 Listeners
33 Listeners
26 Listeners
23 Listeners
14 Listeners
20 Listeners
1 Listeners
17 Listeners
12 Listeners
16 Listeners
6 Listeners
9 Listeners