Send us a text

Vule Trivunović svojim igama u dresu Borca i Sarajeva ostavio je dubok trag u bh. fudbalu. Prvenstveno svojim igrama na terenu, a posebno svojim ponašanjem i odnosom izvan terena.

Rođen u Glamoču, fudbalski odrastao u banjalučkom Borcu sa kojim je osvojio titulu prvaka i Kup BiH, jednako kao i sa Sarajevom, a o tome nam je govorio u sjajnom prostoru hotela Jelena u Banjoj Luci. 

Bio je kapiten oba tima, državni reprezentativac Bosne i Hercegovine, a u svojoj karijeri je nastupao u Srbiji, Njemačkoj, Rusiji, Poljskoj i Kazahstanu. 

- Mene je rat zahvatio u Glamoču. Mi smo imali taj svoj lokalni klub i trener i mi smo se skupljali i igrali. Kada krenu granate, razbježali bismo se. Tu je sve krenulo. Fudbalom sam se nastavio baviti dolaskom u Banju Luku, prošao sam sve selekcije, kao i svi drugi dječaci, koje danas prolazi i moj sin. Ali ja se nisam dugo zadržao u Banjoj Luci. Nakon tri godine u Borcu sa 16 godina sam otišao u Obilić. Tada je bio sjajno organizovan sistem, u koji da nisam otišao teško da bih nešto napravio. Tada je to bilo veliko odricanje za mene, ali sam shvatio da bez žrtve nema napretka ni uspjeha, kaže Vule.

Trivunović se vraća u Borac u sezoni kada je formirana zajednička liga na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Ubrzo je uslijedio i poziv u mladu reprezentaciju BiH, ali i mogućnost da igra i nastupa protiv timova iz Sarajeva, Mostara.

- Bili su selektivni kampovi, a već nakon deset dana dobio sam poziv. Ta mlada reprezentacija je "tukla" Njemačku 5:1 u Zenici, pa smo dva puta dobili Rumune, u Zenici i u Rumuniji. Nedostajao nam je jedan ili dva boda da odemo na Evropsko prvenstvo, govori Vule.

Nakon završetka karijere posvetio se trenerskom pozivu, a vodio je nekoliko ekipa u Bosni i Hercegovini. Posljednji angažman imao je u Slogi iz Doboja.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Već smo navikli da Bosna i Hercegovina svoje evropske obaveze ne ispunjava ni minut do dvanaest, već - ako nam se posreći, pa se to i dogodi - negdje oko 12 i 15, hvatajući na guranje zadnji vagon uveliko odmaklog voza.

Rezultat znamo: Albanija je otvorila posljednje poglavlje u pregovorima sa Evropskom unijom, Crna Gora je dobila najbolji izvještaj, obje zemlje se nadaju članstvu u elitnom briselskom klubu u koji Podgorica planira zakoračiti naredne, a Tirana 2027. godine. Mi još nemamo pregovarača niti dva zakona bez kojih nema otvaranja pregovora. Patnje oko Plana rasta su djelomično ublažene, Evropska komisija je prihvatila našu Reformsku agendu i opet je sve do vlasti Bosne i Hercegovine.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju Amer Kapetanović. RCC je osnovan 2008. da bi olakšao povezivanje i razvoj Jugoistočne Evrope i jedna je od rijetkih institucija čije je sjedište u Sarajevu.

Funkcionira li slobodna trgovina na Balkanu? O čemu je razgovarao s Albinom Kurtijem? Kako unaprijediti ekonomsku saradnju?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Vukom i Zecom, razgovaramo sa arhitektom i profesorom Mladenom Jadrićem, koji je rođen u Sarajevu i u kojem je završio Arhitektonski fakultet, a već godinama predaje u Beču. Jadrić je autor čiji rad neprestano gradi mostove - doslovno i metaforički.

- Sarajevo je jedan takav bosanski lonac kultura prije svega, tromeđa nekakvog mediteranskog utjecaja, Venecije, Turske, Austrijske monarhije, do... ne znam, svih stilova. Jedan takav intenzitet mislim da je rijedak, na ovako malom mjestu. Dobiješ taj skill socijalni, da si onda za svaku svjetsku čaršiju spreman i to je supernova. Ovdje ima sve od vrhunske arhitekture, islamske, do zapadnih, Vancaša i kojekakvih drugih stvari, do modernista koji su donijeli najbolje linije iz Praga, iz Beča, ništa nije bilo strano i još uvijek je u toj nekoj školi, imam osjećaj, taj neki oblak tog znanja tu. Uvijek kažem Bosna ima neku eklektičnu kulturu koja je... pomiješano jako puno utjecaja, kaže Jadrić.

Njeguje praksu temeljenu na dijalogu: između kultura, disciplina i generacija, a upravo su njegovi projekti u Kini, Japanu i Koreji najbolji dokaz takvog pristupa.

U Hangzhouu, u saradnji sa Univerzitetom Tongji, radio je na masterplanu Olimpijskog sela te izgradio dva mosta za Azijske igre 2022. - Night Market Bridge i Amphitheater Bridge. Ovi mostovi nadilaze infrastrukturu: zamišljeni su kao produžeci javnog prostora, mali gradski trgovi koji potiču susret, kretanje i razmjenu, inspirirani kineskim vrtovima i venecijanskom urbanom tradicijom.

U Seulu je, zajedno s arhitektom Yoon Geun Juom, realizirao Muzej fotografske umjetnosti, dio preuređenja četvrti Chang-dong. Dinamična crvena fasada zgrade simbolizira zajednički jezik arhitekture i fotografije - oboje “slikaju svjetlom”. Unutrašnjost, oblikovana pokretom i svjetlom, potiče komunikaciju i zajedništvo.

Za Jadrića, arhitektura je alat društvene promjene. Ona nadilazi estetiku i funkciju i postaje prostor dijaloga, jednakosti i zajedničkog djelovanja - u duhu Bauhausove ideje kolektivnog dizajna.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Prvu ulogu odigrala je kao djevojčica od sedam godina u „Čekajući Godoa“, uz legendarna imena domačkog glumišta. Bio je to početak karijere koja će kasnije obuhvatiti više od trideset filmskih i televizijskih projekata, studij glume u Beogradu i niz ličnih avantura, zbog čega važi za jednu od omiljenijih glumica u regionu i vjerovatno najveću avanturistkinju među umjetnicima.

Riječ je o srbijanskoj glumici Hristini Popović, koja je za Oslobođenje govorila u podcastu Opet Laka.

Hristina se u razgovoru vraća i mnogo dalje od profesionalne biografije - na djetinjstvo provedeno u različitim dijelovima svijeta. 

- Moja majka je sedam godina starija od oca, što je za to vrijeme bilo neuobičajeno. Kod nas je “drugačijost” uvek bila deo porodice, kaže Hristina.

U njenoj priči granice ne postoje: penjanje na najviše tačke kontinenata, ronjenje s ajkulama, ekspedicije na mjesta na koja se stiže samo ako hodaš danima. Govori i o Antarktiku, mjestu bez vlade, vojske i vremenske zone koje je, između ostalih, posjetila.

- Na takvim mjestima ti se potpuno promijeni “mindset”. Sve su to izmišljotine koje smo stvorili da bismo se orijentisali. Majka me stalno pita zašto idem u te vuko*ebine, kako ih ona naziva. Pa, upravo zato jer su ta mesta čista, tiha i udaljena od svega što nije priroda, rekla je.

Jedan od najšarmantnijih dijelova razgovora odnosi se na njenu kćerku Luču, o kojoj govori s ponosom i beskrajnom nježnosti.

- Moje dete je svoja ličnost, duhovita, jasna, pametna. Strašno me iznenadi svojim pogledom na svet, započinje Hristina.

Luča je, kako priča, naplatila korištenje svog videa u predstavi - i to po svakom izvođenju.

- Pitala sam je da li smem da je roštiljam jer roštiljam kevu, roštiljam ćaleta, roštiljam sebe, babe, dede. Njoj je to bilo potpuno uredu, još mi je predložila puno veće prozivke. I pitam ja nju da li smem uz to da koristim video kada je ona mislila da je kengur magare, kaže ona: “Uf, može. 15 - 20 eura.”. Ja sam mislila da je to jednokratno, a ona je tražila da bude po izvođenju. I ja sam odlučila da njen preduzetnički duh podržim, ali imamo dogovor da ne priča drugima jer će ond

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo o promjeni spola. Naša gošća je Nikolina Kovačević, transrodna žena koja je hrabro progovorila o najtežim momentima svog odrastanja, borbi s identitetom i procesu prihvatanja sebe. Nikolina je ispričala kroz šta je prolazila kao dijete, kako je izgledala njena unutrašnja borba, te kako je uspjela pronaći snagu da danas živi svoj život slobodno i iskreno.

- U djetinjstvu, sve do neke devetnaeste godine, živjela sam kao dječak. Sve mi je teško padalo, jer nisam mogla biti ono što zaista jesam. Moja duša nije bila slobodna. Sa majkom sam otvoreno razgovarala tek kada sam napunila 18 godina, nakon mog pokušaja suicida. Jedva sam preživjela i tada mi je mama rekla: "Sada mi reci šta te muči". Imala sam periode kada samo gledam u jednu tačku po tri dana, u dubokoj depresiji, a nisam imala snage da joj kažem istinu jer sam bila naučena da je biti drugačiji loše. Da sam ja zlo ovog svijeta, kaže Nikolina.

Prisjetila se i teških trenutaka iz prošlosti i odnosa sa majkom, s kojom je živjela tokom odrastanja. Objasnila je da je majka kroz snažnu emocionalnu reakciju uspjela da je “izvuče iz sebe”, pa joj je, prvi put, priznala da nije njen sin, već kćerka. 

Danas na sve gleda s velikom zahvalnošću. Nikolina je ispričala kako je izgledao početak njene tranzicije i životnih odluka koje je donosila uz podršku majke. Dogovor je bio da najprije završi srednju školu, a zatim započne tranziciju. U tom periodu Nikolina je već kod kuće počela da istražuje svoj identitet i izražava se onako kako se osjećala - šminkala se i polako otkrivala sebe. 

Otvorila je novi profil na Instagramu, zamolila prijateljicu s velikim brojem pratilaca da objavi njihovu zajedničku fotografiju i svjesno prelomila moment iz kojeg “nema nazad”.

Nikolina je govorila i o tome kako je tokom godina izgradila stav pun razumijevanja prema ljudima koji je ranije nisu podržavali ili su je pogrešno shvatali. Ističe da mnogi nisu bili zlonamjerni, već jednostavno nisu razumjeli kroz šta prolazi. Naglašava da je za njen lični razvoj bilo presudno to što je imala podršku majke: „Kad vas majka voli i zaštiti, shvatite da vrijedite“. Up

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Uz puno smijeha, a i poneku suzu nastavljamo naše putovanje kroz Životnu školu. Ove sedmice učimo od mladog pravnika, preduzetnika i kontent kreatora koji, osim što ima širok osmijeh, ima još šire i veće srce u kojem ima mjesta za sve - ukoliko uzmemo u obzir koliko je pomogao široj zajednici. U novoj epizodi govorimo sa Mirzom Mustafagićem, koji kroz lični brend okuplja zajednicu na više načina i koji pojašnjava kako je gradio svoj biznis, dok se paralelno ostvarivao kao influenser.

Svjestan je stereotipa koji prate tu riječ i reakcija koje ona izaziva, ali kaže da pokušava dati smisao utjecaju koji ima. Objašnjava da je mogao birati lakši put, snimati samo površne sadržaje i zarađivati, ali da se svjesno odlučio govoriti i o teškim temama, pokretati humanitarne akcije i istovremeno voditi firmu koja radi po zakonu.

Priznaje da je njegov kafić Backyard zahtijevao najviše ulaganja, da je u tom periodu često ponavljao rečenicu „Šta je meni ovo trebalo u životu?“ i da je ulazio u industriju o kojoj ranije nije znao ništa. Objašnjava da je prije toga živio u zoni komfora, te da je Backyard bio izlazak iz tog sigurnog okvira.

Posebno se osvrće na svakodnevni pritisak koji nosi uloga poslodavca u Bosni i Hercegovini. Poredi svoj u ulozi privatnika i život svoje majke, zaposlene u državnoj firmi koja u određeno vrijeme završava svoj radni dan i ne nosi posao kući.

Opisuje sebe kao šefa koji nije strog dok je sve uredu, ali nastoji imati autoritet kada nešto ne funkcioniše. Naglašava da mu je povjerenje jedan od ključnih kriterija pri zapošljavanju.

Najintimniji dio emisije dolazi kada govori o porodičnoj traumi iz rata. Mirza govori o danu kada su mu ubijeni daidža, djed i otac, o logorima kroz koje je njegova majka prolazila trudna. Objašnjava da ne želi da ga ta tragedija definiše, nego da želi da njegov potpis bude priča o čovjeku koji stvara, radi i pomaže drugima, dok porodična rana ostaje tihi pokretač da njegova porodica i ljudi oko njega žive dostojnije.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Branislav Krunić jedan je od onih koji su svojim kvalitetom i sjajnim igrama ostavio dubok trag u bh. fudbalu.

Rođeni Trebinjac je nastupao za Leotar, u kojem je ponikao, i Borac sa kojim je osvajao titulu prvaka, a svakako će ostati zapamćena ona koju je u sezoni 2002/2003 osvojio sa svojim matičnim klubom. Bila je to prva sezona zajedničke lige na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.

U prostoru hotela Jelena u Banjoj Luci u kojoj smo razgovarali sa našim gostom, koji nam je prenio svoja iskustva igranja tokom svoje bogate karijere.

- Ja sam cijeli život u fudbalu. Moj jedini san je bio da budem fudbaler. Odrastao sam na stadionu Police i za mene je bila čast kada bi nas pozvali da igramo predigre. Kada bi nas pozvali da dodajemo lopte to bi za nas bilo kao da smo igrali utakmicu. Moj debi je bio protiv Glasinca, u kupu sa 17 godina. Prvu utakmicu smo dobili 2:1, ali nismo uspjeli sačuvati prednost. Sjećam se da je bio veliki snijeg, nismo mi iz Trebinja navikli na takve uslove. Mi smo tada svi trenirali na glavnom terenu, koji je bio jako kvalitetan. Para nije bilo, igralo se za neke pakete i takve stvari. Kasnije su došli i novci, ali ja sam uvijek to gledao na način da će novac doći i bio sam sretan što igram i bavim se fudbalom prije svega, prisjetio se Branislav.

Pored toga što je nastupao za Leotar i Borac, Krunić je svoju karijeru gradio u Sloveniji, i Ukrajini, a kako kaže najviše je uživao igrajući u Rusiji. Upisao je šest nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, na šta je kako sam kaže jako ponosan.

- Bio sam prvi igrač iz zajedničke lige koji je iz Republike Srspke dobio poziv u reprezentaciju BiH. Znam kada sam ušao u igru protiv Njemačke, trčao sam gore-dole, čak sam bio u prilici da postignem pogodak, igrao sam neko desno krilo. Igrati pored Hibića, Salihamidžića, trenirati sa njima, bila je velika stvar za mene. I to mi je puno pomoglo u karijeri, ističe Branislav. 

Danas se bavi trenerskim poslom i obavlja funkciju selektora mlade reprezentacije Bosne i Hercegovin

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U kampanji nije bilo ružnih riječi. Ovom rečenicom je Milorad Dodik - u izbornoj noći - počeo svoju tiradu uvreda, usmjerenu na Darka Babalja, SDS-ovog zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Uz prijetnje Babalju, lider SNSD-a nije propustio izreći svoju ubjedljivo najčešće korištenu optužbu, koju izgovara kao najteži srpski grijeh: grešnik ide u Sarajevo i druži se s Muslimanima! Svoj otrovni jezik mržnje demonstrirao je u Istočnom Sarajevu, promovirajući Sinišu Karana, za koga jednako obećava da je isti on: cijeli se svijet zgrozio i osudio njegovu mržnju, no on ne staje, i prije nego je dopustio Karanu da išta kaže, ponovio je svoje dobro znane objede na račun Zapada, Evrope, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, bivšeg američkog ambasadora... Nije Dodik jedini primitivac na ovdašnjoj političkoj sceni, ali je ubjedljivo najglasniji.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Tanja Topić, novinarka, politička analitičarka i aktivistica za ljudska prava.

Jesu li rezultati izbora u Republici Srpskoj iznenađenje? Koliko su mediji krivi za jezik mržnje? Društvene mreže vrve političkim lažima, kome ljudi vjeruju? 

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

"Otkriće lizozima pobudit će jednog dana veći interes od otkrića penicilina.". Ovo je rečenica slavnog nobelovca Alexandera Fleminga koji je 1922. godine otkrio ovaj enzim, a šest godina poslije i penicilin.

U najnovijoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaralo se o supstanci koja živi u našem organizmu od prvog dana, ali o kojoj većina, a i dobar dio stručne javnosti i dalje zna vrlo malo. Tema je lizozim, prirodni enzim koji djeluje kao svojevrsni urođeni antibiotik.

Gost podcasta bio je dr. Aziz Šukalo, direktor Sektora za podršku tržištima i direktor za Regiju Bosne i Hercegovine za Bosnalijek, čovjek koji se lizozimom bavi i naučno i praktično već decenijama. Rezultat tog rada je knjiga „Lizozim - enzim budućnosti“, a upravo taj enzim bio je u središtu razgovora.

- Lizozim je enzim budućnosti i tako smo dali naziv ovoj knjizi. Poznati škotski naučnik Alexander Fleming je izumio penicilin, međutim, ono što se ne zna, on je u novembru 1921. tražio tada lijek, nešto što će izliječiti infekcije, a tada su ljudi masovno umirali od infekcija. U tom svom radu on je kihnuo. Nakon desetak dana vidio je na jednom mjestu jedan krug na Petrijevoj posudici koji uopšte nema bakterija i onda je shvatio da taj sekret iz nosa ubija te bakterije. On je shvatio da taj enzim odnosno lizozim, rastvara te bakterije, pojasnio nam je dr. Šukalo.

Prema njegovim riječima, danas je Bosnalijek svjetski lider u proizvodnji lijekova, upravo na bazi lizozima.

Lizozim se, objašnjava, nalazi u pljuvački gdje klasična fiziologija ističe njegovu ulogu u varenju hrane, ali je njegova prava funkcija odbrana usne šupljine. Prisutan je u nosnom sekretu, u suzama, u majčinom mlijeku, u želudačnom sekretu i u crijevima, gdje učestvuje u formiranju mikrobioma.

Kada je riječ o lijekovima i lizozimu, dr. Šukalo pojašnjava da se humani lizozim koji se koristi za izradu lijekova dobija iz bjelanceta jajeta te naglašava da činjenica da se lijek dobija iz jajeta ovom principu liječenja daje dodatnu vrijednost.

Činjenica je da savremeni svijet muku muči s bakterijskom rezistencijom. Procjenjuje se da u EU  godišnje oko 25.000 ljudi

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Gost podcasta U kontru sa Draganom Markovinom bio je Nihad Kreševljaković, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS i jedan od najznačajnijih kulturnih radnika u Bosni i Hercegovini. Autor je više fotomonografija, uključujući Tunel spasa, Enciklopediju opsade Sarajeva i Žene opkoljenog Sarajeva, kao i suosnivač Udruženja građana Videoarhiv - Biblioteka Hamdija Kreševljaković, počasni ataše za kulturu Ambasade San Marina u BiH i dobitnik evropske nagrade KAIROS. Od 2023. godine predaje na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predmet Teatar pod opsadom.

Sa Markovinom razgovarao je o programu ovogodišnjeg MESS-a, o zajedničkoj aktivističkoj crti koja povezuje mnoge predstave festivala, te o ulozi umjetnosti u društvenom angažmanu i kulturi sjećanja.

Kreševljaković se osvrnuo i na šire političke i društvene teme. Govorio je o odnosu svijeta i Bosne i Hercegovine prema genocidu u Gazi, o cinizmu Evropske unije i pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine zapadnom svijetu. Analizirali su i moguće posljedice povlačenja međunarodnih fondacija i diplomacije iz BiH, promišljajući o dosadašnjem bilansu ulaganja, posebno USAID-a, te o tome šta bi takve promjene značile za kulturni i društveni život zemlje.

Posebno su se dotakli i ostavštine Al Jazeere Balkans te njenog doprinosa regionalnom medijskom prostoru. Razgovor je obuhvatio i odnos Sarajeva s drugim bh. gradovima, mogućnosti stvaranja drugačije komunikacije i dinamike u zemlji, kao i planove za budući razvoj i reformu samog festivala MESS.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...