Send us a text

Blaž Baka Slišković, jedan je od onih fudbalera i trenera koji su svojom pojavom, znanjem i odnosom plijenili pažnju na svakom koraku gdje god bi se pojavili.

Slišković je ponikao u mostarskom Veležu, za koji je igrao njegov otac Vladimir, izuzetno dobar i polivalentan fudbaler, a za Rođene je debitovao sa 17 godina. Interesantno je da je prije fudbala volio plivanje i košarku, dok je fudbal igrao "za svoju dušu", na ulici sa prijateljima.

- S obzirom na to da je moj pokojni otac bio sportista, nogometaš, želio je da se i njegova dva sina bave nekim sportom. Želio je da se pravilno razvijamo i znao je da je plivanje sport koji nam je to omogućavao. Tako nas je već sa osam, devet godina upisao u Plivački klub "Velež", koji je u to vrijeme važio za respektabilan klub. Trenirali smo šest godina i imali smo i zapažene rezultate. Moj pokojni brat je čak bio i prvak Jugoslavije. Volio sam i košarku i bavio se njom, ali moja visina nije bila za neke košarkaške norme, iako sam poslije i malo narastao. Fudbal je bio u drugom planu, igrao sam po poljanama i livadama, ali nisam nikada ni sanjao da ću završiti kao profesionalni fudbaler. Počeo sam sa 13 godina da treniram fudbal, a već sa 17 sam debitovao za prvi tim, prisjetio se Blaž u prvoj ovosezonskoj epizodi podcasta (IN)Direkt.

Ipak, kada je stigao u daleko čuvenu Veležovu školu odmah je pokazao da će biti neko o kome će se pričati i pisati, a njegove partije pamtiti.

Pet godina je nastupao za Velež, a potom je njegov prelazak u splitski Hajduk izazvao potres u tadašnjoj Jugoslaviji.

Karijeru je završio u Zrinjskom, za koji je nastupao po povratku u Mostar.

Nakon fudbalske uslijedila je i trenerska karijera, a nakon što je vodio Zrinjski sa kojim je u jednom periodu bio i prvak Bosne i Hercegovine, vodio je i Široki Brijeg, Posušje, Brotnjo te Željezničar u Bosni i Hercegovini, ali i više klubova izvan granica naše države. Upravo je Slišković bio na kormilu Hajduka, kada je posljednja titula stigla na Poljud.

Posebno ga pamtimo iz perioda kada je radio kao selektor Bosne i Hercegovine. Utakmica odigrana u oktobru 2003. godine protiv Danske, jedna je od onih koj

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Iako se nerijetko doima da se sav politički život Bosne i Hercegovine vrti oko Milorada Dodika, to baš i nije tako: institucije naše zemlje polako i sigurno dobijaju jednu po jednu bitku protiv prijetećih i bahatih poteza osuđenika iz Laktaša, Vijeće ministara je - reklo bi se u sudijskoj nadoknadi - usvojilo Reformsku agendu, pa iako je to tek zeleno svjetlo Planu rasta za Zapadni Balkan, imamo se čemu nadati.

I partije već zauzimaju startne pozicije za izbore naredne godine, pa je utoliko veće i prijatnije iznenađenje da je Naša stranka, na svom Trećem kongresu mirno, javno i transparentno organizirala izbore i promijenila rukovodstvo. I to bez traženja alibija u učešću u vlasti, bez afera, odgovorno i poduzetno.

S nama je u novoj epiozodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović novoizabrana predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić. 

Šta znači - Zajedno i tačka? Do kada će Dodik opstajati, šta prognozira? Hoće li se Dragan Čović odreći Dodika?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Amila Ramović, muzikologinja i kustosica sa bogatom karijerom u polju savremene umjetnosti, gošća je nove epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom. Njeno profesionalno putovanje započinje 2000. godine u timu sarajevskog Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, gdje će kasnije preuzeti ulogu izvršne direktorice i ostati na toj poziciji sve do 2017. Tokom tog perioda organizirala je desetine izložbi i međunarodnih umjetničkih projekata, te sarađivala sa istaknutim bosanskohercegovačkim i svjetskim umjetnicima.

Na poziv osnivača Ars Aevija, Envera Hadžiomerspahića, 2001. godine preuzima koordinaciju opsežnog programa saradnje s UNESCO-om, koji je uključivao više od 30 kulturnih događaja, izložbi i seminara.

Među njenim najznačajnijim kustoskim angažmanima, izdvaja se samostalna izložba Brace Dimitrijevića na Venecijanskom bijenalu 2009. godine, čime je dodatno učvrstila svoj status jedne od ključnih akterki na regionalnoj i međunarodnoj sceni savremene umjetnosti.

Amila 2016. godine postaje dio sarajevskog tima škole film.factory, koju je osnovao mađarski reditelj Béla Tarr, a saradnju s njim nastavlja i na njegovim kasnijim projektima - izložbi Till the End of the World i performativnoj instalaciji Missing People.

Inicirala je i vodi Sarajevo Sonic Studio - internacionalni edukativno-umjetnički projekat posvećen savremenoj muzici i zvučnoj umjetnosti.

Od 2012. do 2016. godine obavljala je funkciju izvršne direktorice Sarajevo Chamber Music Festivala, jednog od vodećih regionalnih festivala posvećenih klasičnoj i savremenoj kamernoj muzici.

Pored kustoske prakse, Amila Ramović je posvećena i akademskom radu - docentica je na Muzičkoj akademiji i Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Bio je golman i prije nego što je to postao na filmu - najprije među dječacima iz kraja, a kasnije i kao Jakša u filmu „Montevideo, Bog te video“. Ulogom u kojoj je čuvao mrežu, Andrija Kuzmanović zapravo je sačuvao i vlastiti san, onaj o glumi. Ispostavilo se da je upravo taj trenutak, dok je istovremeno završavao Akademiju, odredio put mladog čovjeka koji će postati jedno od najprepoznatljivijih lica savremene srbijanske i regionalne kinematografije.

Od „Senki nad Balkanom“ do “Tome”, od pozorišta do filmskog platna, svaka njegova uloga nosi onu prepoznatljivu mjeru istine i neposrednosti, a ove godine, za ulogu u filmu „Yugo Florida“, osvojio je i prestižno Srce Sarajeva za najboljeg glumca 31. Sarajevo Film Festivala.

U novoj epizodi podcasta Opet Laka, Andrija ne govori samo o glumi, već o svemu što je oblikovalo i nadogradilo. O životu, ljubavi, nasljeđu i onome što ga i danas pokreće.

- Uvek nedostaju pozorišta, iako ima ona stara da je pozorište svugde gde se drama dešava. Ali pozorište je lek. Desi se da igram po petnaest, šesnaest predstava zaredom, i onda, znaš šta uradim? Sutradan odem da gledam predstavu. Da se odmorim, da sedim, da gledam druge kako rade. To mi je postao sistem odbrane od ludila previše posla, a uz to se još i edukujem, kazao je Andrija.

Otkriva i jednu, za obožavatelje njegovog lika Jakše, neočekivanu činjenicu - još uvijek vozi „bubu” koju je kupio od prvog honorara iz „Montevidea“.

- Volim stara kola, volim njihov miris, nalepnice. Na šoferšajbi mi još uvek stoji Parking Beograd ’68. Kad vidim bubu, promenim raspoloženje. Staru bih mijenjao za novu samo ako ima krov. U jednom trenutku, malo sam ševao tamo-ovamo, svašta sam radio, svašta nešto mi se dešavalo i nisam znao šta ću sa sobom i kupio sam kabriolet. Veruj mi da mi je proluftirao glavu. Ima kabriolet neku magiju. Ima jedna anegdota u vezi sa tim. Jednom prilikom me je video jedan taksista u kabrioletu, već je bio padao mrak, a ja vozim neku ženu i ja sam mislio da će nešto da me pita, kaže on: “Tako si mi, sve to, sa tim kolima super!”, ispričao je uz osmijeh.

U razgovoru s Lakom, Andrija ne bježi ni od ličnih tema, pa n

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U moru savjeta o ljubavi, on je jedan od rijetkih koji ne uvija stvari u celofan. Književnik i coach za partnerske odnose Moma Stefanović, u svom prepoznatljivom, direktnom stilu, otkriva zašto mu žene češće traže pomoć, ali mu je ipak lakše raditi s muškarcima. Da li žene analiziraju, razlažu... i onda to još malo analiziraju?

Postoji li zaista muško-žensko prijateljstvo ili je to samo urbana legenda u kojoj muškarac strpljivo čeka svoju priliku? Moma otkriva zašto iz muške perspektive "prijateljstvo" često ima skriveni motiv ili ga uopšte nema. Njegov odgovor je jasan, direktan i, kao uvijek, izaziva raspravu.

- Iz muške perspektive, muško-žensko prijateljstvo postoji samo u dva slučaja: prvi - ako ga ta žena apsolutno ne zanima i drugi - ako je to prijateljstvo rezultat neuspješnog pokušaja da je osvoji. Dakle, tvrdim odgovorno: za muškarce to prijateljstvo uglavnom ne postoji, kazao je Moma. 

Dotakli smo se i teme prevare. Moma kaže da nikada ne bi oprostio prevaru, bez obzira koliko volio ženu, jer je naučio da žena koja oprosti muškarcu, što joj je oprostio prevaru, gubi poštovanje prema njemu. Prema njegovom iskustvu, danas žene češće varaju i to ne zato što traže boljeg partnera, već zato što, kroz aferu, traže novu verziju sebe. Prevara, kaže, često nije bijeg od drugog, već od sebe kakav si bio do tada.

Pa kakva je onda budućnost muško-ženskih odnosa? Ako pitate Momu, odgovor je zabrinjavajuće jasan: nema je, ako nastavimo ovako. U vremenu kad sve mora biti instant, kad se ljubav "naručuje" kao hrana preko aplikacije, gubimo ono najvažnije: volju da se trudimo. 

Ako vas zanima zašto muškarci gledaju stvari "jednostavno" dok žene prave cijelu matematičku formulu od ljubavi, ako želite zaviriti u muški mozak, saznati jesu li muškarci s Marsa, te šta je najveći muški uspjeh..., pogledajte ovu epizodu Oslobođene gdje ćemo kroz smijeh i iskrene priče rastaviti modernu ljubav na proste dijelove. Garantujemo dobar provod i pokoju mudru misao!

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U svijetu u kojem se mnogi pitaju kako zaraditi više, on postavlja pitanje, zašto ovo uopšte radim. Njegova poruka je jasna - ako vam je novac jedini smisao, nećete imati lijep život. On je Aleksandar Krunić i gost je nove epizode Životne škole.

Aleksandar je direktor Pharma Maac Group, specijalizirane farmaceutske kompanije koja posluje u četiri evropske zemlje i prepoznata je kao jedan od rijetkih regionalnih lidera u nišnim farmaceutskim rješenjima. Krunić je Sarajlija čija je adresa 20 godina bila u Austriji, a prije 18 godina pridružio se porodičnoj kompaniji koju i danas vodi. 

Prisjetio se kako ga je oblikovala austrijska kultura, posebno njihova jasnoća pravila i međusobno poštovanje.

- Austrijanci te možda ne grle, ali te poštuju. I kad te neko poštuje, to je dovoljno. Kod nas često imamo emocije, ali nemamo poštovanja, povjerenja i radne etike. A jedno bez drugog ne ide, ističe Aleksandar.

U razgovoru je poručio da je najveća greška savremenog biznisa fokus na profitu kao cilju samom po sebi. Nije protiv profita - on je esencijalan, ali profit mora biti posljedica svrhe. 

Pored Pharma Maac-a Aleksandar predvodi i Biznis uniju menadžera (BUM) i naglašava da je loše rukovođenje jedan od ključnih problema domaće privrede i javnog sektora. Naši sistemi ne propadaju jer nema stručnjaka, nego zato što su menadžeri neobrazovani. Ljudi na rukovodećim pozicijama misle da su i dalje inženjeri, ekonomisti ili pravnici. Nisu. Menadžment im je novo zanimanje, koje se mora učiti. Menadžerima firmi koje ne posluju dobro, poručuje da se sklone - vjerovatno je do njih.

- Dođu ljudi i kažu joj, zdravstveni sistem je loš i tako dalje. Što je loš? Zato što je loše rukovođenje. Mislim da nije problem sad ima li ljekara, medicinskih sredstava, bolnica, aparata... imaš neke zemlje, pa nemaju bolnica. Žao mi je, ali ono, ljudi sklonite se. Vjerovatno je do vas, jer i moja firma da je loša ja bih se morao skloniti. Javna preduzeća. Ja mislim kad bi javna preduzeća dobila konkurenciju, da bi većina otišla i promijenila firmu. Ne vjerujem da je problem u inženjerima, u obrazovanim kadrovima, istakao je Aleksandar.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Zvuči gotovo nevjerovatno, no čini se da se već zauzimaju startne pozicije za izbore 2026. godine, političarima su uveliko puna usta Bošnjaka, Srba i Hrvata i doima se - sve će učiniti da nam zamagle sjećanja na ono što su radili i što rade. A kakvi smo mi i inače s pamćenjem? Nedavno su u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine promovirane dvije knjige. Zahvaljujući Draganu Markoviću i njegovoj izdavačkoj kući University Press - objavljena su bosanska izdanja doktorskih radova Mehmeda Begovića "O razvoju šerijatskog prava u Jugoslaviji" i Hamdije Ćemerlića "Izborni sistemi u Jugoslaviji", odbranjeni tridesetih godina prošlog stoljeća na francuskim univerzitetima u Alžiru i Parizu. Riječ je o najvažnijim ranim djelima ove dvojice uglednika bošnjačke, bosanske i jugoslavenske građanske misli, koja su se pojavila gotovo pa cijelo stoljeće nakon francuskih izvornika!

Rijaset Islamske zajednice u okviru svog programa Tezkiretname Ćemerliću je posvetio okrugli sto nedavno, a Begoviću prošle godine. Naš gost obojicu s ponosom naziva intelektualcima uspravnog hoda, a to dobar opis i njega samog. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović dr. Hilmo Neimarlija. 

Šta je Tezkiretnama? FIN je počeo s radom 29. septembra 1977. godine: šta to znači za Bosnu i Hercegovinu i bivšu Jugoslaviju?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Majstor je karatea, nosilac crnog pojasa, inženjer mašinstva i nosilac diplomatskog pasoša Bosne i Hercegovine, ali mi ga ne poznajemo kao takvog, već kao drugog najbržeg čovjeka na svijetu u disciplini na 800 metara i jednog od najboljih ambasadora naše zemlje. On je Amel Tuka i gost je nove epizode podcasta (Ne)poznato ljudskom tijelu.

Jedan od najboljih sportista BIH govorio je o svom sportskom putu, izazovima i viziji budućnosti atletike. Tuka se prisjetio svojih početaka, naglašavajući da bez slobode i ljubavi prema sportu nema vrhunskog rezultata. Ističe da onaj ko u sport krene iz ljubavi, bez pritiska i opterećenja, ima šansu da dogura daleko. I sam nikada nije osjećao obavezu da se dokazuje - na treninge je išao jednostavno zato što je to volio.

Govorio je i o roditeljima i djeci koja se bave sportom.

- Svi mi volimo svoju djecu, ali u toj nekoj vjerovatno dobroj namjeri, više bih rekao u neznanju, pretjeraju, idu emocijama. Ne možemo mi u dječaku od 10 godina vidjeti Ronalda. To je nemoguće. Pustite ljudi da vrijeme odradi svoje i tek kad se dođe u seniorsku dob, tad se pika. Imamo mi naravno izuzetke, ali oni su imali tretman, režim, glavu kao neki sa 30 godina. Radili su sve, roditelji ih pustili. Od moje rodbinu koja živi u Njemačkoj gdje je Schalke, sin je primljen bio na akademiju. Oni su napustili odmah odmor. Hitno, vraćaj se, pismo stiglo iz Schalkea. Svoje dijete ostavljaš na akademiji, kaže ti se kad dolaziš po njega i to je to. Svaki pokušaj pristupa treninzima, uzimaš svoje dijete za ruku i vodiš ga kući i izvoli. To roditelji trebaju shvatiti, kaže Tuka.

Put od nule učinio ga je mentalno snažnijim i spremnijim za sve izazove. Paralelno s atletikom završio je i Mašinski fakultet, a ljubav prema sportu nikada nije bila upitna.

Govoreći o sistemu podrške sportistima, istakao je koliko je važno spojiti nauku i praksu te koliko je atletika zahtjevna disciplina koja tjera tijelo do samog savršenstva.

Kroz ovaj razgovor upoznaćemo Amela Tuku iz ličnijeg ugla - kroz anegdote, ali i iskustva s povredama te razmišljanja o ishrani i odmoru, kao ključnim faktorima sportskog uspjeha.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U novoj epizodi podcasta U kontru, naš Dragan Markovina ugostio je scenaristu i reditelja Nebojšu Slijepčevića, koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu imao međunarodnu premijeru svog dokumentarnog filma „Crveni tobogan“. Ovaj film se bavi pitanjem izgradnje crkve u već definiranom kvartu u Zagrebu iz doba socijalizma, o ulozi religije u javnom prostoru i bizarnim okončanjem demonstracija u parku, kojeg je policija podijelila trakom po pola, namijenivši svakoj od strana njen dio parka.

Nebojša je karijeru započeo kao jedan od autora dokumentarnog televizijskog serijala „Direkt”. Režirao je dva uspješna dugometražna dokumentarca „Gangster te voli” i „Srbenka” za koji je 2018. godine osvojio nagradu DOC Allience u Kanu. Iste godine ovaj film dobio je Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film. „Srbenka“ prati nastanak predstave Olivera Frljića, posvećene ubistvu maloljetne Aleksandre Zec i njenih roditelja u Zagrebu, a čija je glavna tema pitanje kako se danas osjećaju djeca srpske nacionalnosti koja su rođena u Hrvatskoj nakon rata i žive u njoj.

Njegovi kratki dokumentarni i igrani filmovi prikazani na svjetskim festivalima dokumentarnog filma, osvojili su više od 40 nagrada. Prije sedam godina postao je dobitnik godišnje nagrade Vladimir Nazor za filmsku umjetnost.

Prošle godine Slijepčević je postao hrvatska, pa i regionalna zvijezda, a sve to zahvaljujući filmu „Čovjek koji nije mogao šutjeti“. 

Markovina i Slijepčević razgovarali su o tom filmu, ali i općenito o otmici voza u Štrpcima i ubistvu ljudi, koje se dogodilo 1993. godine, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske na željezničkoj stanici Štrpci u istočnoj Bosni izveli iz voza i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. Razgovarali su o tome kako je nominacija za Oscara pomogla njegovoj karijeri, kako izgleda taj događaj u Los Angelesu i zašto mu je, kako sam kaže, laknulo kada je saznao da nije osvojio Oscara.

Pričali su i o prvom dugometražnom filmu koji upravo priprema, po prozi Kristijana Novaka i o razlozima Novakovog uspjeha kod publike. Također, i o zagrebačkim identitetima i mitologijama. Na kraju su se dotakli i filma s kojim je p

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Umjetnica je koja „mora biti zdrava“ i koja svojom pojavom razbija šablone. Ona je Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i ovog petka gošća je nove epizode podcasta Opet Laka. 

Po profesiji diplomirana arhitektica, spletom okolnosti završila je u svijetu muzike, gdje je iscrtala karijeru koja spaja pop senzibilitet sa elementima konceptualne umjetnosti i društvenog komentara. 

- Nažalost, nisam išla u muzičku školu, nisam imala takve planove, ali sam volela da slušam muziku. Sticajem okolnosti, družeći se s ljudima koji se bave muzikom, počela sam da pišem i nekako sam zašla na tu stranu. Ja sebe uglavnom ne zovem muzičarkom, nego se snalazim, prisjeća se Konstrakta svojih prvih koraka.

Prve stihove ispisala je u elektro sastavu Mistakemistake, a potom je, zajedno sa Zoe Kidom i Milovanom Boškovićem, oblikovala jedinstveni zvuk benda “Zemlja gruva!”. Godinama kasnije, paralelno je zaplovila i u solo vode.

Iako je iza nje bogato scensko iskustvo, najveću pažnju javnosti privukla je pjesmom In corpore sano, koja je bila dio koncepta Triptih i postala Konstraktina ulaznica za Eurosong 2022. u Torinu, gdje je osvojila peto mjesto.

- Za eurovizijske nastupe najviše su nas prozivali da smo satanisti. To se tamo uvrežilo - ako nešto odstupa od mainstream slike, odmah je satanizam. A naš nastup, onakav kakav je bio, to ti je satanizam jedan na jedan, kroz smijeh prepričava Konstrakta.

Upravo ta kombinacija muzike, scenskih elemenata i socijalne kritike postala je njen zaštitni znak.

Sa Lakom, koji i sam nosi eurovizijsko iskustvo, nije mogla izbjeći razgovor o toj temi. No, njihovo druženje otišlo je mnogo dalje od muzičkog spektakla. U razgovoru su dotaknuti i lični, intimni slojevi njenog života - od porodičnih odnosa i roditeljstva do trenutka kada je izgubila majku te iskustava koja su je oblikovala kao osobu i umjetnicu. Govorila je i o umjetnosti i muzici uopšte, o onome što je za nju kreativni čin i način postojanja, dok je Laka, u svom prepoznatljivom maniru, pokušavao da otkrije šta se to krije u Konstraktinim očima.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...