Send a text

Faruk Hadžibegić jedan je od igrača i trenera iz naše države koji su svojim igrama i ponašanjem tokom igračke karijere stekli status legende. Sa druge strane, svojim odnosom i ljudskim vrlinama izvan terena imaju status uvijek rado viđenog prijatelja i vrlo zahvalnog sagovornika. Ova legenda je gost nove epizode podcasta (IN)Direkt.

Svoj fudbalski put je započeo u klubu sa Koševa, sa kojim je prošao sve kategorije, a kruna karijere je svakako bilo osvajanje titule prvaka Jugoslavije u sezoni 1984/85. 

Bila je to generacija koja je odrastala na stadionu Koševo i koja je nakon završetka karijera ostala na okupu. Prijateljstva su ostala za cijeli život, a odnos među njima nije prijateljski, nego bratski, porodični. Jer kako znaju istaći Hadžibegić i njegovi saigrači u svojim javnim istupima, "mi nismo bili samo saigrači, mi smo braća, porodica", jedna je od rečenica koju ćete čuti tokom razgovora sa njima. 

Posebno je interesantna priča kako je stvoren šampionski tim Sarajeva. spoj trenera i igrača koji su ponikli na Koševu, uz par momaka koji su stigli u svlačionicu napravili su sjajan podvig u tom periodu.

- Boško Antić, Boško Prodanović i Mirso Fazlagić u stručnom štabu zajedno sa Svetom Vujovićem kao direktorom i Miletom Markićem kao predsjednikom, napravili su jednu sjajnu atmosferu. Došao je Davor Jozić, Dragan Jakovljević, Slaviša Vukičević, Brko i Keli su otišli vani, ali smo napravili jednu mlađu ekipu i mi smo krenuli na titulu i bili smo ubijeđeni da ćemo biti prvi, govori Hadžibegić.  

Hadžibegić je nakon osvajanja titule sa Sarajevom, karijeru gradio u Španiji i Francuskoj, gdje je uspio da ponovi sjajne igre i dobije status legende.

Neizostavna je priča o nastupima za reprezentaciju Jugoslavije, gdje je ostavio dubok trag i treći je fudbaler po broju nastupa za selekciju bivše države, odmah iza Dragana Džajića i Zlatka Vujovića. 

Po završetku fudbalske karijere radio je kao trener u više klubova, a za njega posebno bitan je bio angažman u FS Bosne i Hercegovine. Od prvog dana stvaranja državnog saveza Hadžibegić je bio aktivno uključen u rad saveza. Dva puta je radio i kao selektor Zmajeva, na šta

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send a text

Siniša Karan je novi predsjednik Republike Srpske, SNSD je sinoć proglasio pobjedu napominjući da je njihov kandidat - kada se sve sabere - dobio više glasova nego na izborima u novembru prošle godine. Univerzitetski profesor Branko Blanuša, u međuvremenu izabran za predsjednika SDS-a, nešto ranije je priznao poraz, upozoravajući na zloupotrebe javnih resursa u izbornom procesu. Na ponovljenim izborima na 136 biračkih mjesta, u 17 gradova i općina, pohvalio se sinoć Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, Karan je pobijedio na 134. 

MUP Republike Srpske zabilježio je 17 incidenata, Sanja Vulić je inicirala jedan, prijavljujući policiji da ju je promatrač SDS-a neovlašteno fotografirao, a drugi isuviše dugo buljio - kako je kazala - u njezin identifikacijski dokument. Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović objavio je ozbiljna kršenja izbornih pravila, skrećući pažnju na kupovinu glasova. Danima ranije govorilo se javno o cijenama - navodno je glas za SNSD nagrađivan sa 500 maraka, a neizlazak na birališa 100. 

No, pobjednik Siniša Karan sinoć se zahvalio svima - i onima što su glasali za njega i onima koji su ostali kod kuće, a rekao je da će biti predsjednik baš svima jer nisu bili izbori već plebiscit za Republiku Srpsku. SNSD-ovi govornici i njihovi koalicijski partneri sinoć su se najviše hvalili kako se pobijedili političko Sarajevo i visokog predstavnika Christiana Schmidta, a Darko Banjac je Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine poručio da proglasi Karana za pobjednika inače će sljedeći izbori biti za predjsednika države Republika Srpska.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićekonomistica Svetlana Cenić, poznavateljica prilika u cijeloj zemlji i vrsna analitičarka finansijskih transakcija svake vrste. 

Je li očekivala ovakav rasplet i kako bi rezimirala jučerašnji izborni dan i šta to Karan može uraditi?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaramo o ortopediji i traumatologiji kroz prizmu funkcije, a ne samo kroz dijagnoze. Gost je doktor Ivan Karlak, specijalista ortopedije i subspecijalista traumatologije Međunarodnog medicinskog centra Priora iz Osijeka. Tema se prirodno razvija od kukova, koljena i ramena do rehabilitacije, propriocepcije, sporta, djece i biomehanike zdjelice, uz jasnu poruku da nalaz nije isto što i čovjek.

„Snimak nikada ne laže, ali gotovo vrlo rijetko zapravo govori kompletnu istinu.“

Dr. Karlak potvrđuje ovu konstataciju iz svoje prakse. Danas je to čest slučaj, posebno u vrijeme web konsultacija, kada pacijenti pošalju radiološki nalaz na kojem se vidi da je zdravlje tijela poprilično narušeno, a na vratima ordinacije se pojavi sportista koji hoda bez problema. Istovremeno, dešava se i obrnuto, tek početna artroza, a osoba jedva stoji na nogama. Zaključak je jasan - pacijente treba uvijek gledati holistički, jer medicina nije samo dijagnostika, već anamneza, pregled, funkcionalni status i poređenje svega sa nalazima.

Veliki dio razgovora posvećen je endoprotetici (stanje u kojem je implantiran umjetni zglob ili druga zamjena za oštećeno tkivo). Dr. Karlak naglašava da nisu presudni samo implantat i operativni dio, nego okolna meka tkiva, snaga, kompenzacije i obrazac hoda. Objašnjava zašto ljudi nakon ugradnje zgloba mogu nastaviti šepati i kada je operacija dobro izvedena.

Rehabilitaciju poslije operacije opisuje bez uljepšavanja: „nije to fizikalna terapija, to je trening“, a nakon početne faze poručuje da je to priprema za Olimpijske igre.

Za vremenske okvire oporavka daje konkretan primjer: „Prvi dan ćemo dizanje na noge, nakon dvije do tri sedmice slijedi skidanje štaka, a za puni maksimum zgloba često treba šest do osam mjeseci“.

Posebno zanimljiv dio odnosi se na istovremenu ugradnju oba kuka. Dr. Karlak objašnjava razvoj minimalno invazivnih tehnika u kojima se mišići ne režu, već razmiču, pa je rano oslanjanje moguće, a studije su pokazale i prednosti istovremenog rješavanja oba kuka, jer se u jednom aktu rješava biomehanički problem i ubrzava rehabilita

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Nenad Dizdarević, filmski i televizijski redatelj, scenarist, producent, filmski kritičar i profesor filma gost je nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom. Diplomirao je režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a redateljsku karijeru započeo je na Televiziji Sarajevo TV-dramom „Žena na kamenu“, snimljenom po motivima pripovijetke Ive Andrića.

Dizdarević je jedan od vodećih bosanskohercegovačkih režisera, čovjek čija je ratna premijera nagrađivanih „Magarećih godina“ 1994. godine bila prva premijera nekog bh. filma od nezavisnosti i koji od tada praktično nije snimio niti jedan film.

Pored redateljskog rada, Dizdarević je pod više pseudonima objavljivao filmske kritike. Predavao je na Odsjeku glume Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, a jedan je od suosnivača Sarajevske filmske akademije, na koju je doveo i slavnog mađarskog redatelja Belu Tarra.

U podcastu je govorio o razlozima zbog kojih mu je blokiran čitav niz projekata, o ucjenama tadašnjeg federalnog ministra kulture i sporta Gavrila Grahovca za neostvareno snimanje „Elijahove stolice“, po romanu Igora Štiksa. Pričao je o iskustvu odrastanja u familiji diplomata i u inostranstvu, o Francuskoj, Alžiru i Iraku, te o razlozima povratka u Sarajevu, s njegovim gorkim zaključkom da mu je to bila jedna od najgorih životnih odluka.

Riječi je bilo i o tome zbog čega nikad ne bi mogao živjeti u Beogradu, o potrebi za denacifikacijom Srbije, o njegovom stricu Ziji Dizdareviću koji je ubijen u Jasenovcu. O njegovom bliskom odnosu s Brankom Ćopićem, čija je djela ekranizirao. Pričao je i o drugom našem velikom književniku - Ivi Andriću, o njegovim ranim radovima za Televiziju Sarajevo i o filmu „I to će proći“.

Dizdarevićeva uloga u osnivanju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu bila je također jedna od tema razgovora, kao i rad s Belom Tarrom na njegovoj filmskoj akademiji u Sarajevu.

I na koncu, iz čitavog razgovora, uključujući njegovo iskustvo s ambasadom BiH u Parizu, izbijala je Nenadova frustracija našim sistemom, ljudima koji na

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U društvu u kojem se granice između fikcije i stvarnosti sve češće brišu, izbor uloga prestaje biti isključivo profesionalna odluka i postaje pitanje odgovornosti. Popularnost negativnih likova, njihovo romantiziranje i pretvaranje u uzore, otvara dilemu s kojom se glumci neminovno suočavaju: gdje završava umjetnička sloboda, a počinje odgovornost prema publici.

Ta dilema prelama se i kroz razmišljanja Ivana Bosiljčića, gosta nove epizode podcasta Opet Laka, u kojoj sa Elvirom Lakovićem promišlja granice umjetničke slobode i odgovornosti.

- Trebalo bi da budemo svjesni kakav uticaj mi glumci imamo kroz ono što igramo, ali ako svi glumci odbijaju da igraju negativce, ko će ih onda igrati? Problem je u tome što ih naša kultura ima običaj popularizirati, kaže Bosiljčić.

Upravo zato, za njega nije presudan sam izbor takvih uloga, već način na koji su oblikovane.

- Važno je da negativac na kraju ima pokajanje, kaže, navodeći kao primjer scenu iz serije Južni vetar, u kojoj je, kako ističe, pokajanje liku koji tumači Miloš Biković, dalo dubinu i ljudskost. 

Taj odnos prema likovima Bosiljčić vidi kao odraz šire promjene u vrijednosnom sistemu. Smatra da se kod mlađih generacija ponovo javlja potreba za jasnim moralnim orijentirima, nakon perioda u kojem su se destruktivni obrasci ponašanja često predstavljali kao poželjni.

- Čini mi se da se viteštvo vraća, kao da se ovo drugo izgustiralo. Vidim po svojoj kćerki i po mladima generalno da su im balavanderi smešni, a da se svi utišaju pred nekim džentlmenom, kazao je Bosiljčić.

Upravo ta potreba za jasnim vrijednosnim uporištima, smatra, objašnjava i dubinu povjerenja koje publika ima prema likovima koje gleda na ekranu. Koliko to povjerenje može biti snažno, shvatio je kroz svoju ulogu u seriji Ranjeni orao.

- Moj junak je doživeo nesreću i u toj nesreći izgubio nogu, prisjeća se.

Sama scena, tehnički, bila je jednostavna - rupa na krevetu, kroz nju provučena noga, međutim, reakcije publike pokazale su da granica između ekrana i stvarnosti lako nestaje.

- U nedelju je emitovana epizoda, a u ponedeljak sam hodao centrom Beograda. Ljudi me prepozn

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Psiholog Vanja Tolj, gost podcasta Oslobođena, otvorio je pitanje rodnih uloga na Balkanu, ističući da se savremene promjene u položaju žena često doživljavaju kao prijetnja muškom identitetu, naglašavajući da su se žene danas u velikoj mjeri okrenule sebi, obrazovanju, karijeri i ličnom razvoju, što kod dijela muškaraca izaziva nelagodu i otpor.

Prema njegovim riječima, i dalje je snažno prisutan tradicionalni obrazac prema kojem se od žene očekuje da, bez obzira na ambicije, prvenstveno bude posvećena kući i porodici.

Psiholog upozorava da se ženama i dalje nameću brojna ograničenja, od toga kako trebaju odgajati djecu, do toga da ne bi smjele zarađivati više od partnera ili donositi važne odluke. S druge strane, ističe, model muškog ponašanja ostaje gotovo neupitan.

U podcastu smo govorili i o duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima i njihovom utjecaju na emocionalne izbore žena, posebno u partnerskim odnosima. Na društvenim mrežama se nedavno pojavila priča koja snažno oslikava poruke koje se i danas šalju djevojkama. Negdje u unutrašnjosti Srbije, na svadbi, otac je kćerki, dok je izlazila iz kuće, razbio tanjir iz kojeg je jela godinama, jasno joj poručujući da se u tu kuću više ne može vratiti. Ovakvi simbolični, ali brutalni činovi ostavljaju duboke posljedice i na nove generacije žena.

- To jako utiče. Imam žene koje su zbog takvih poruka prerano ušle u brak, bukvalno pobjegle u brak s muškarcima koji su isti kao njihovi očevi, ističe psiholog.

Govorili smo i o savremenim partnerskim odnosima i razlozima zbog kojih je sve više žena i muškaraca koji su sami, ali ne nužno i usamljeni. Tolj ističe da se način na koji žene danas ulaze u odnose značajno promijenio, kao i kriteriji koje postavljaju pred partnere. 

Prema njegovim riječima, upravo ta promjena očekivanja utiče na to da je sve više ljudi koji biraju da budu sami. Posebno se osvrnuo na temu da žena iz veze emocionalno ode mnogo prije nego što je fizički napusti.

- Žena ne odlazi preko noći. Mjesecima, nekad i godinama, pokušava, trudi se, bori se, govori, upozorava. A onda se jednostavno emotivno ugasi i kaže: "Ja više ne mogu, umorna

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Miloš Stojčev svojim igrama u dresu FK Sarajevo ostao je upamćen među navijačima kluba sa Koševa, a na pomen njegovog imena simpatizeri Sarajeva sa osmijehom i sjetom govore o njegovim nastupima u bordo dresu. Upravo je on gost nove epizode podcasta (IN)Direkt.

Stojčev je ponikao u Crvenoj zvezdi, odakle je nakon izlaska iz omladinskog pogona odlazio na posudbe u Sopot, Grbalj i Bežaniju. Potom je uslijedio angažman u novosadskoj Vojvodini i Borcu iz Čačka sa kojim je nastupao u evropskim takmičenjima. Poslije toga odlazi u MLS gdje je nastupao za Sporting Kansas City, a potom slijedi odlazak u Kazahstan.

Prvi put u Bosnu i Hercegovinu dolazi 2013. godine, kada potpisuje za ekipu Leotara.

- Ostao sam bez angažmana, ali sam radio individualno. Ipak vrijeme je prolazilo i kada je došla ponuda iz Trebinja, na prvu i nisam bio za. Međutim vrijeme je prolazilo i onda sam odlučio da idem u Trebinje. Bila je teška situacija, igrali smo bez plata i svega, ali smo bili dobra ekipa i uspješno smo izvukli tu sezonu. Nakon toga su počele da dolaze ponude iz BiH. Čini mi se da me pola lige htjelo, prisjeća se Stojčev.

Već tada ga Sarajevo želi u svojim redovima, ali se odlučio na odlazak u Kazahstan. Ipak, Sarajevo i Husref Musemić koji je tada vodio klub sa klupe bordo tima ne odustaju, pa nakon jesenje sezone odlučuje se na dolazak u Sarajevo i povratak u BiH.

- Husref me htio u ekipi i tražio je da me dovedu. Mislim da me Ermin Avdić, koji je bio tada skaut Sarajeva, zvao 50 puta dnevno. Toliko me zvao da sam u jednom momentu prestao i da se javljam. Dobio sam vrlo dobru ponudu iz Kazahstana, ali sam ubrzo donio odluku da ću na polusezoni u Sarajevo. Interesantno je da me Husref tražio i doveo, ali je on smijenjen i kao trener me dočekao Robert Jarni sa kojim sam počeo pripreme, govori Stojčev. 

Posebno emotivan je bio kada je govorio o rahmetli Dženanu Uščupliću, sa kojim je Stojčev osvojio Kup i titulu prvaka Bosne i Hercegovine. 

- Mi smo bili dobra ekipa, na terenu i van njega. A Dženo je upravo to znao. Dao nam je slobodu i mi smo mu to vratili na terenu. Jednostavno on je sa nama radio na takav način da smo mi

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Kada nas je, decembra 2020. godine, potresao međunarodni skandal, željeli smo povjerovati da je u pitanju incident: Milorad Dodik je tada, kao član državnog Predsjedništva ugostio Sergeja Lavrova, ruskog ministra spoljnih poslova i pohvalio se kako ga je darivao pozlaćenom ikonom sv. Nikole, starom 300 godina. Srna je - dokumentirajući poklon - fotografirala zemlju porijekla, Ukrajinu i bruka je pukla.

Ikona je, istina, stigla do Rusije, da bi je Lavrov u Moskvi vratio našem tadašnjem ambasadoru, koji ju je pak strpao u kofer i donio u zemlju, no povijest pozlaćenog sv. Nikole ostala je tajna, a naš darodavac nedavno je opet zagrabio u prošlost: ovaj se put nameračio na Sarajevsku hagadu, koju bi vratio u Izrael, iako tamo nikada nije ni boravila.

Sarajevska hagada, jedna od najvrednijih jevrejskih knjiga današnjice, nastala je u Španiji u 14. stoljeću, da bi preko Italije dospjela u Bosnu i Hercegovinu, a u Zemaljskom muzeju je od 1894. godine jedan od eksponata kojim se najviše ponosimo. 

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Eli Tauber, historičar, publicista, savjetnik za pitanje kulture i religije pri Savezu jevrejskih opština, direktor Arhiva Jevrejske zajednice u našoj zemlji, osnivač i predsjednik Udruženja Hagada Sarajevo. 

Šta kaže na Dodikovu ponudu iznesenu izraelskom predsjedniku Isaacu Herzogu? Šta je Hagada Jevrejima u Bosni i Hercegovini?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

U kulturama poput japanske ili britanske arhitekti se javno poštuju titulama poput san-a ili sir-a. Kod nas takav odnos prema dugotrajnom i vrijednom stvaralaštvu, nažalost, izostaje, iako je samo trajanje u današnjem vremenu istinsko umijeće.

Jedan od onih koji traje je arhitekta Mladen Gvozden, gost ovosedmične epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.

Stasavao je sedamdesetih godina, u periodu kada Bosna i Hercegovina postaje otvoreni poligon savremene arhitektonske misli. Kao svjedok, ali i aktivni učesnik tog preobražaja, Gvozden ostavlja snažan autorski trag.

Odmah po završetku fakulteta, zajedno s Kenanom Šahovićem, na konkursu pobjeđuje njihov projekat za Aerodromsko naselje - stambeni sklop koji je postavio matricu ovog dijela Sarajeva. Zapošljava se u projektantskoj kući Dom, tada epicentru arhitektonske produkcije, gdje se brzo ističe energijom i talentom.

Kao mladi autor, uz mentorstvo Ahmeda Kapidžića, koautor je zgrade Oslobođenja, jednog od ključnih simbola sarajevske modernosti i olimpijskog optimizma. Ova zgrada nosila je poruku napretka i znanja, ali ratnu destrukciju devedesetih godina, nažalost, nije preživjela - niti je obnovljena.

Osamdesetih godina projektuje stambeno naselje u Kranjčevićevoj, koje se i danas smatra jednim od najkvalitetnijih mjesta za život u Sarajevu. Unutar strogih pravila tzv. Plave knjige, urbanističko-građevinskog dokumenta, korištenog u bivšoj Jugoslaviji, Gvozden stvara dugovječne, funkcionalne stanove, oslonjene na tradicionalnu bosansku podjelu prostora na javno i intimno. Uprkos ograničenjima, naselje izvedeno u opeci ostaje maestralno urbano i gradsko, u snažnom kontrastu s današnjim jednostrano orijentisanim stanovima.

U projektnoj kući Arhitektura nastaje Papagajka - koju Zec karakteriše kao hrabru i razigranu stambenu zgradu i simbol slobodnog duha uoči raspada države, koja i danas svjedoči o autorskoj smjelosti tog vremena. Kuće u sarajevskim naseljima Bistrik i Koševo i brojni privatni objekti dodatno učvršćuju njegov doprinos arhitekturi ukorijenjenoj u mahalski kontekst.

Mladen Gvozden autor je i Doma penzionera u Nedžarićima, objekta koji je z

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text

Igor Šeregi, reditelj i scenarista filma Svadba, gostovao je u studiju podcasta Opet Laka neposredno nakon sarajevske premijere komedije koju je u prvih sedam dana u kinima pogledalo više od 200.000 gledatelja. Film je u kratkom roku izazvao snažne reakcije publike širom regije, ali i otvorio niz tema koje daleko nadilaze okvire klasične komedije.

U razgovoru s Lakom, Šeregi se osvrće na proces nastanka Svadbe, ali i na komentare koji su pratili film nakon izlaska u kina. Posebno su ga iznenadile reakcije koje su fokus pomjerile sa same priče, na nacionalni i rodni identitet likova.

- Očekivao sam nacionalizam, na to sam bio spreman. Kao, Hrvat radi srpski film ili u Srbiji Hrvat nešto “prodaje”, ali nisam bio spreman na ovaj seksizam. Stvarno nisam mislio da je bitno ko je muško, a ko žensko od to dvoje narodnosti. Postalo je važno što je Srbin oženio Hrvaticu, a ne obratno, to me baš iznenadilo, kazao je Šeregi.

Dodaje kako mu, iako nije prisutan na društvenim mrežama, često šalju komentare publike koji potvrđuju da je riječ o čestoj i, dodajemo, normalnoj životnoj situaciji.

- Ida Prester, koja je vodila zagrebačku premijeru, rekla mi je: “Pa vi ste napravili film o meni, di su moji novci?”. Takvih primjera ima sve više, ali mi smo, eto, uzeli najgori, našalio se.

Poseban segment epizode posvećen je radu sa glumcima, prije svega sa Reneom Bitorajcem, koji u filmu tumači lik Miljenka Lončarića, oca hrvatske mladenke. Šeregi detaljno govori o glumačkoj transformaciji i procesu stvaranja lika.

- S Bitorajcem sam još od Bitangi i princeza i stalno me, na neki novi način, iznenadi, ali ovdje je zaista bio sjajan. Pustio je kosu da bude autentičan, dodali smo mu dvadeset kilograma kroz fat suit za stomak, u filmu je cijelo vrijeme spuštao glavu da dobije podbradak. Sve je igrao iz jednog konstantnog stanja i to je bilo predivno za gledati, kaže Šeregi, objašnjavajući koliko je fizički zahtjevno istovremeno igrati sporost, težinu, ali i brzinu i komičnu impulsivnost u pojedinim scenama.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...