Bog će da se zauzme i da izbavi Izraelce, a Mojsija je pripremio da bude taj izbavitelj. Naravno, sada se postavlja pitanje zašto je Bog to učinio?

Imena jednog čovjeka i jedne žene iz Levijeva plemena su bili Amram i Jokebeda. Znate li ko su oni?

Sedamdeset duša je sišlo u Egipat. Rečeno nam je u šestom stihu prvog poglavlja: „Poslije Josipove smrti i smrti sve njegove braće i svega onoga naraštaja.“ U zaključku Knjige Postanka imali smo Josipovu smrt. Ali, sada imamo zapis da su sva njegova braća umrla, cijela ta generacija. Prošla su tri i po vijeka od tog događaja i šta se dalje dogodilo?

Isus postavlja Petru tri puta isto pitanje. Poziva ovog kolebljivog, neuspješnog, nepostojanog učenika u službu. Petar odgovara tri puta i tri puta mu Isus daje nalog. Zašto tri puta?

Koliko vidimo iz onoga što je zapisano, Toma nije ispružio ruku i dotaknuo Isusa. Nije morao! Ima mnogo ljudi koji kažu: “O, kad bih samo mogao ovo... ili kada bih samo mogao ono.” Danas to nije problem. Postoje dokazi. Problem nije u dokazima koji su nam danas dostupni o smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Danas je problem u ljudskom srcu!

Ono što je Ivan vidio ga je uvjerilo da se Isus vratio iz mrtvih, iako ga u tom trenutku još nije vidio. Sve što je vidio bili su dokazi koji su se nalazili tamo. Nevjerovatno je kako Bog koristi ovakve male stvari da unese presvjedočenje i uvjerenje u srca mnogih ljudi. Neko je rekao: “Velika se vrata okreću na malim šarkama.” Jedan od najvećih dokaza uskrsnuća je baš ovo što imamo ovdje, iako je to nešto pored čega bi prosječna osoba vjerovatno samo prošla.

Isus se prepušta i predaje u ruke grešnih ljudi. Njegova smrt se može promatrati iz nekoliko različitih uglova. Sa Božijeg stajališta, križ je bio pomirnica, što znači da je to mjesto gdje nam Bog može iskazati milost. To je mjesto gdje je ostvarena puna zadovoljština kako bi se sveti i pravedni Bog mogao spustiti dole i spasiti grešnike. Božje prijestolje suda postalo je prijestolje milosti gdje vi i ja možemo pronaći milost.

Ono što Isus ovdje govori je sljedeće: ne da njegovo kraljevstvo neće biti na ovom svijetu ili na zemlji, jer će se to ipak ostvariti jednog dana, ali njegovo kraljevstvo nije kraljevstvo koje se ostvaruje svjetovnim mjerama, grešnim spletkama i politikom ovoga svijeta. Isusa ovdje dole na zemlji neće izabrati za kralja razne političke stranke ili Ujedinjene nacije! To nije način na koji on dolazi na vlast. Njegovo kraljevstvo nije kraljevstvo izgrađeno na stvarima ovoga svijeta koje u svijet ne donose ništa osim rata i nemira, mržnje i gorčine, boli i patnje.

U Evanđelju po Ivanu, naglasak je na Isusovo božanstvo. On je u ovom evanđelju predstavljen kao Bogočovjek. Kao rezultat toga, ovdje je naglasak na njegovoj slavi! Isus ovdje neće toliko govoriti o svojoj smrti i uskrsnuću. Vidjećemo da i o njegovoj smrti i uskrsnuću svakako postoji zapis ovdje u Evanđelju po Ivanu, ali i u svemu tome vidjećemo njegovu slavu, čak i u samom njegovom hapšenju, u njegovoj smrti i u njegovom uznesenju nazad na nebo.

Evo još jedne veoma važne izjave koju Isus daje. Šta je život vječni? To je “spoznati jedinog pravog Boga”. Nije u pitanju količina znanja koju imate. U pitanju je vrsta znanja koju imate. To znači koga poznajete! To je važno.  Važno je koga poznajete i da li zaista poznajete Krista!