Imamo načelo koje je zapisano ovdje i ono glasi da malo kvasca ukiseli svo tijesto. Kvasac je princip zla. U trinaestom poglavlju Evanđelja po Mateju možemo čitati o ženi koja je stavila kvasac u tri mjerice brašna. I te tri mjerice brašna su Riječ Božija, a u nju je danas stavljen kvasac, koji predstavlja zlo. Nastaje nezdrava doktrina.

Beskvasni hljeb nije ukusan. Danas ima mnogo ljudi koji ne vole proučavanje Biblije. Velik broj ljudi voli dolaziti u crkvu zbog društva i zajedništva, zbog muzike ili zbog toga što se okupljaju na lijepom mjestu i što im je ugodno pod takvim okolnostima. Ali, ne vole se okupljati radi proučavanja Riječi Božije jer ona zahtijeva promjenu ljudskog srca. Ne žele je jer beskvasni hljeb zapravo i nije baš tako privlačan i ukusan “prirodnom”, tj. Duhom Svetim neobnovljenom čovjeku.

Došli smo do onoga što nazivamo potpuno novom podjelom Knjige Izlaska. Prvi dio je bio “Izbavitelj”. Drugi dio je “Izbavljenje”. Izbavljenje zapravo nije po Mojsiju. Izbavljenje je prvo bilo krvlju i to je praznik Pashe kada je došlo do smrti prvorođenaca. Zatim u 13. i 14. poglavlju imamo prelazak Crvenog mora i uništenje egipatske vojske. To je bilo silom. Bog ih je oslobodio krvlju i silom.

Otkupljenje koje imamo danas jeste krvlju i silom - krvlju koju je Gospod Isus prolio za nas kako bi platio kaznu za naše grijehe, a zatim silom Duha Svetoga da ovo učini stvarnim i djelotvornim u našim grešnim srcima. To je djelo Gospoda Isusa koje je ostvario na križu za nas i djelo Duha Svetoga u nama. Vrlo je važno to vidjeti ovdje kada govorimo o iskupljenju.

Egipatski “bogovi” uvijek traže prvorođence i od ljudi i od životinja. Prvorođenci su im pripadali. Sada Bog uzima ono što im je pripadalo, ali Bog će napraviti razliku između djece Izraelaca i Egipćana. Ta razlika nije u tome da anđeo smrti neće preći preko dijelova zemlje gdje su živjeli Izraelci. Anđeo smrti će proći cijelom egipatskom zemljom, jer nema razlike u Božjoj prisutnosti - zapravo nema razlike između Hebreja i pogana.

Ono što će napraviti razliku, jeste krv janjeta koja će biti stavljena na dovratnike i to će biti početak najstarijeg vjerskog praznika koji postoji, a to je praznik Pashe. Pasha je jedan od najelokventnijih portreta Gospoda Isusa koje imamo u Starom zavjetu.

Sve ima svoje posljedice. U ovom odjeljku vidimo obrazac za današnje vjernike. Ono što se dešava jeste to da faraon testira i iskušava Mojsija nudeći mu kompromise, baš kao što je svako dijete Božije danas iskušavano različitim kompromisima. Srećemo sa četiri kompromisa koje je faraon ponudio Mojsiju, a koje možemo pronaći i danas u kršćanskom životu.

Do ovog trenutka, egipatski čarobnjaci su mogli duplirati svako čudo, ali nisu bili u stanju duplirati ovo. Kako su učinili ranija čuda? Postavljaju se pitanja: “Da li su bili lažnjaci? Da li su oni zaista bili čarobnjaci u pravom smislu te riječi? Da li je to bio neki trik koji su izvodili?” Ipak, oni sami u ovom trenutku priznaju da je Božiji prst u onome što su Mojsije i Aron činili. Čini se kao da ih Bog postepeno uvjerava u svoje djelovanje.

Ono što se ovdje događa jeste da Mojsije i Aron trebaju koristiti štap u ovoj konkretnoj situaciji. Faraon će pitati sljedeće: “Gdje su ti preporuke? Došli ste ovdje pred mene kako biste mi postavili tako pretjeran zahtjev. Koje su vaše preporuke? Ko ste vi?” I Bog kaže: “Ovo će biti tvoja preporuka i potvrda.” I to se upravo odnosi na štap koji su imali.

Bog želi Mojsiju dati sigurnost ko je on i otkrivenje šta će učiniti. I posljednje što smo vidjeli jeste da je Bog jasno rekao Mojsiju sljedeće: “Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.” Izraelci u tom trenutku imaju popriličnu istoriju na kojoj mogu graditi. Imaju prošlost koja sadrži demonstracije Njegove sile. Bog kaže šta će učiniti za njih i imamo sedam “ja ću”. Sedam “ja ću” iskupljenja.

Mojsije se vraća u Egipat nakon četrdeset godina izbivanja. Bog je sada spreman osloboditi svoj narod. Izbavitelj je sada spreman. Mojsije je spreman. On je trebao okupiti starješine Izraela, i svi su trebali otići faraonu, iako se znalo da će ih faraon odbiti. To odbijanje će otvoriti borbu između Boga i takozvanih egipatskih bogova. Ovaj događaj nije bila bitka protiv naroda Egipta. Bila je to borba protiv “bogova” Egipta.

Mojsije iznosi Bogu još jedan u nizu od svojih izgovora. Govori kako nije rječit čovjek i da za ovo što Bog hoće da po njemu učini potreban elokventan govornik. Ovdje se jasno vidi da Mojsije osjeća svoju nekompetentnost, što je na jedan način sasvim u redu. Ali, sada dolazi vrijeme za veliku akciju i Bog želi da se Mojsije pokrene.

Božje otkupljenje uvijek uključuje “iz” i “u”. To je iskupljenje. “Od” nečega “za” nešto ili “iz” nečega “u” nešto. Bog nas nije samo spasio “od” grijeha, već nas je spasio “za” sveti život. Bog je to veoma jasno predstavio.