Bog ne iskazuje milosrđe zatvarajući oči pred krivcima ili samo govoreći: “Pa, zaboravićemo to.” On to ne čini. Grijeh mora biti kažnjen. Mora biti plaćena kazna. On ne oslobađa krivca za ono što se dogodilo. On čuva milost i oprašta bezakonje, ali kako to on čini? Tako što je žrtva obezbijeđena. Svaka žrtva koju su prinosili u to vrijeme, nije uklonila grijeh, ali je ukazivala na Onoga koji je to učinio kada je došao prije otprilike 2000 godina. Ovo je još uvijek čudesna Božija objava!

Vidimo ono što bi se sigurno moglo nazvati jednim od najdragocjenijih prizora u Riječi Božijoj. Vidimo Mojsija kako postaje zastupnik i zagovornik u ime svog naroda koji je zaglibio u veliki grijeh. Mojsije je znao put do Božijeg srca. Kada mu je Bog rekao da siđe dole jer je narod kojeg je izveo iz zemlje egipatske sagriješio, Mojsije je odgovorio otprilike ono što bi moglo da zvuči ovako: “Ne sjećam se da sam ikada izveo neki narod iz egipatske zemlje jer ja nemam narod, nego ga Ti imaš. Oni su tvoj narod i ti si ih izveo. Sagriješili smo. Ovaj narod je sagriješio. To je veliki grijeh. Napravili su bogove od zlata. Oprosti im.” I onda slijedeće što kaže je zaista nešto nevjerovatno: “Ukoliko ih namjeravaš izbrisati, izbriši i mene sa njima. Ako ih ne namjeravaš odvesti u obećanu zemlju, izbriši i mene sa njima.”

Ono što danas imamo pred sobom jeste činjenica da je u intervalu između davanja Zakona i uputa za Šator sastanka, Mojsije proveo mnogo vremena gore na gori dobivajući sve instrukcije. Mislili su da mu se nešto dogodilo. Postali su nestrpljivi i upali u veliku nevolju.

Šta je to što otkriva grijeh? To je Božja Riječ! Riječ Božja je ogledalo. Zato trebamo pogledati u ogledalo, u Riječ Božiju, i ukoliko vidimo da postoji neka mrlja, šta onda radimo? Isus i danas pere naše “noge”! Idimo njemu.

U Starom zavjetu, svako jutro i svaku večer prinošena je žrtva paljenica. Janje ujutro i janje navečer. Ovo nam govori o činjenici da je tim ljudima bio potreban taj stalni podsjetnik da trebaju nekoga da zauzme njihovo mjesto. Da je njihov grijeh zaslužio smrt i da mora biti prolijevanja krvi.

No, krv bikova, jaraca i janjaca jednostavno nije mogla ukloniti grijeh, jer je to ustvari sve bila predslika Isusa. Isus se adekvatno suočio sa grijehom. Njegova žrtva je bila primjerena i on je umro samo jednom.

Aron je ispod imao lanenu odjeću kao i ostali svećenici. Zatim je preko toga imao oplećak. Oplećak se sastojao od dva komada koja su bila spojena pomoću dva kamena na vrhu. Jedan na jednom, a drugi na drugom ramenu. Šest imena Izraelovih sinova bilo je na jednom kamenu od oniksa, a šest imena na drugom kamenu. Drugim riječima, kada bi Veliki svećenik otišao u prisutnost Božiju, nosio je djecu Izraelovu na svojim ramenima.

Ovo govori o snazi Velikog svećenika. Govori o moći. I mi danas imamo Velikog svećenika! Isus je u stanju spasiti! On ima snagu i moć.

Ako razmišljamo o Kovčegu saveza i Pomirilištu, sa Božije tačke gledišta, on iznutra gleda prema vani, a čovjek dolazi do mjedenog oltara ili žrtvenika. I tu čovjek počinje da prilazi Bogu. Moramo proći pored svih ovih drugih komada namještaja u Šatoru sastanka da bismo došli do njega. Ovdje ovi predmeti od mjedi, koji se nalaze u vanjskom dvorištu, govore o grijehu. Imaju veze sa pitanjem grijeha. To pitanje grijeha mora biti riješeno prije nego što se može ući u Svetinju. Sav taj namještaj u Svetinji prikazuje zajedništvo sa Bogom, bogosluženje, i tu nema grijeha. Bog je pitanje grijeha riješio napolju, ali postoji sjećanje na to, jer je sve poprskano krvlju.

Čovjek stoji vani. Kako će ući kod Boga? Prva stvar koju mora imati je zamjena, nekoga ko će umrijeti za njega. Čovjek bi mogao izbjeći susret sa Bogom, ali ako želi upoznati Boga, a ne umrijeti, onda mora imati zamjenu, i to onu koja će morati umrijeti na tom mjedenom oltaru umjesto njega. Ponekad se taj oltar naziva stolom Gospodnjim. Zove se oltar za žrtve paljenice. To je mjesto gdje se Bog bavi grešnikom. To govori o Kristovom križu.

Svijećnjak je bio najsavršenija slika Krista koju imamo od bilo čega u Šatoru sastanka. To predstavlja njega na najbolji način, i sama činjenica da je svijećnjak bio od čistog zlata govori o Isusovom božanstvu. Predstavlja Ga onakvim kakav jeste - Bog! Štovanje ima veze sa hodom u svjetlu. On je Svjetlo! Ako smo željeli prirodno svjetlo, onda smo ga morali potražiti izvan Šatora sastanka. Ako smo htjeli hodati u svjetlu svijećnjaka, onda smo morali ući unutra.

Šatora sastanka je imao tri dijela: Svetinju nad svetinjama. U tom dijelu su bila dva komada namještaja, Kovčeg saveza i Pomirilište. Zatim, odmah iza zastora u drugom dijelu Šatora, bio je zlatni svijećnjak, sto sa kruhovima i zlatni oltar ili oltar za tamjan. U vanjskom dvorištu koje je ograđivala ograda koja je zapravo postavljena oko samog Šatora, nalazila su se dva komada namještaja, mjedeni oltar i umivaonik. Svaki komad namještaja ima svoju simboliku u Isusu.

Drugi put se dešava da Izraelci daju potvrdan odgovor kada ih je Bog pitao da li žele njegove zapovijedi, tj. njegov Zakon. Rekli su: “Da.” I pri tome su bili veoma samouvjereni, samodostatni i zapravo bili skoro i arogantni. “Sve zapovijedi, što ih dade Gospodin, držat ćemo!” A još ih nemaju sve! Nisu ih još dobili. Dobili su samo Deset zapovijedi, a ipak misle da sve mogu izvršavati.

Postavlja se onda pitanje: “Pa, kako su se mogli tako zavaravati?” Ruku na srce, i danas ima jako puno ljudi koji iskreno misle da žive po Božijem zakonu i da ispunjavaju Božije standarde. Samozavaravanje je strašna stvar!