Znamo da je Tertulijan, jedan od ranih crkvenih otaca, rekao da je rimska vlast bila veoma uznemirena zbog Crkve. Broj vjernika je rastao veoma brzo i rapidno, i oni nisu htjeli uzeti ni prstohvat tamjana i staviti ga pred sliku cezara. Vlastodršci su osjećali da bi kršćani mogli biti nelojalni. I njihovi špijuni su dolazili na crkvene sastanke i bogosluženja, i vraćali se, i donosili nazad izvještaje. Glasili bi otprilike ovako: “Ti su kršćani vrlo čudni ljudi. Sastaju se zajedno u praznoj prostoriji kako bi se molili. Nemaju sliku. Govore o nekom po imenu Isus, koji je odsutan, ali čini se da ga očekuju da se pojavi u svakom trenutku. Kako ga samo vole i kako se međusobno vole!”