Akt samosabotiranja nije nešto što nam se dešava, već ono što svjesno ili manje svjesno radimo sebi.
Samosabotaža je izbor! Kratkoročno dobijamo satisfakciju koja nas dugoročno skupo košta...
Samosabotaža je kreiranje nepotrebnih problema koji staju na put ostvarenja postavljenih CILJEVA!
Kada znamo da je postavljanje ciljeva vrhunski izraz ljudske sposobnosti da kreira sopstvenu željenu realnost, te da te ciljeve i realizuje, samosabotaža se može definisati kao ubica kreativne energije. A kada u čovjeku nema vitalne energije, nema ni zdravlja ni životne radosti.
Svjesni trud i napor koji čovjek ulaže da bi ostvario uspjeh može da „uplaši“ mozak koji je navikao na manji utrošak energije i na podsvjesnom nivou nas vraća u okvire komforne zone. Tu leži i odgovor na pitanje zašto smo skloni prokrastinaciji kao i na pitanje zašto osobe koje dobiju veliku sumu na lutriji obično brzo prokockaju iznos ili jednostavno budu nesrećne.
Jednostavno, mozak pali alarmni sistem u želji da nas zaštiti! Vratiti se na utabanu stazu je jedini siguran put ako pitamo naš mozak. On ima dobre namjere ali sjetite se, nije sačinjen da nas učini srećnim, već da nas održi u životu.
Dakle, na nama je da sopstveni mozak uvjerimo da možemo da promijenimo navike bez opasnosti za naš opstanak!
Da, zvuči veoma čudno, ali na nama je da svojim racionalnim razmišljanjem shvatimo koji su naši ciljevi, da se mozgu zahvalimo što nas štiti, procijenimo da postavljanje pitanja o povišici neće ugroziti naš opstanak i krenemo naprijed bez oklijevanja ka svom cilju!
Najčešće vrste samosabotaže…
1. samosabotaža malodušnosti
2. samosabotaža izbjegavanja
3. „ne znam“ samosabotaža
4. „past fokus“ samosabotaža
5. „sve je to meni jasno“ samosabotaža
6. prokrastinaciona samosabotaža.
Kako samosabotaža prelazi u naviku i kako se riješiti samosabotaže, saznajte u novoj epizoda LiderLab podcasta.