Put pravednosti

Predviđanja budućih događaja, kao i njihovo istorijsko ostvarenje, jedan je od načina na koji Bog potvrđuje i svoje glasnike i njihove poruke.

Većina zvaničnih, zakonskih dokumenata zahtijeva zvaničan paraf, potpis. Posebno je to slučaj sa Svetim pismom koje za sebe tvrdi da je Božiji autorizovani zapis o savezu. Potpisan je,  ali ne perom i tintom, već sasvim drugačijim potpisom: ispunjenim proroštvima.  Sveto pismo sadrži stotine detaljnih proroštava koja su se sasvim ispunila. Zato možemo ovoj Knjizi vjerovati kada je riječ o prošlosti, o sadašnjosti i o budućnosti.

Imenica „nauka“ potiče od latinskog pojma scientia, koja znači „saznanje“ ili „znati“. A znanje je „ono što se smatra istinitim bez ikakve sumnje.“ Dakle, ne mora nužno sve što se naziva naukom baš i biti stvarna nauka. Veoma je važno shvatiti: Sveto pismo nam nije dato kao udžbenik fizike, već kao duhovna nauka. Bog nam je dao svoju Knjigu da bi nam pokazao ko je, kakav je i šta je učinio za nas. U njoj nam takođe govori odakle smo, o našem porijeklu, zašto smo na zemlji i gdje to idemo. Sve te odgovore i podatke ne možemo otkriti u laboratorijama. Ali, pošto Sveto pismo oslovljava skoro svako životno područje, ne iznenađuje što u njemu srećemo i podatke o svijetu prirode koji su u vrijeme njegovog pisanja bili vrlo nepoznati.

Kada je riječ o Novom zavjetu postoji preko 24.000 očuvanih drevnih prepisa, od kojih je 5.400 na izvornom grčkom, a među njima 230 datira iz vremena prije VI vijeka. To Novi zavjet čini najdokumentovanijim tekstom svjetske istorije.

Radi poređenja, uzmimo spise čuvenog filozofa Aristotela, koji je svoje zamisli zapisivao između 384. i 322. godine prije nove ere. Sve što nam je ostalo od njega jesu samo pet manuskripta od kojih je najstariji onaj iz 1.100 godine nove ere. Dakle, to je spis nastao 1.400 godina nakon izvornog dokumenta. Ali niko ne postavlja pitanje njegove autentičnosti. Niko ne sumnja da je sve vrijeme očuvano Aristotelovo učenje.

Najbolja odbrana od optužbe kako je čovjek iskvario Božiju riječ, čuje se svakodnevno širom svijeta u uzviku - Bog je najveći! Bog je najveći! Jeste: Bog je najveći: veći od čovjeka i svih eona vremena. Zato je radi blagoslova svih naroda i radi časti sopstvenog imena, kao istiniti i živi Bog, očuvao svoju poruku za svaki naraštaj. Bog nije samo Stvoritelj i Održavatelj svog svijeta, već i Autor i Čuvar svoje Riječi.

Evo šta je još Votsonu rekao legendarni Šerlok Holms:

„Mi vidimo, ali ne uočavamo, što nikako nije isto. Recimo, ti često vidiš stepenište kojim se iz predsoblja dolazi do ove sobe.“

„Često?“

„Da, često. Šta misliš, koliko puta ga vidiš?“, pitao je Holms.

„Pa... valjda više stotina puta“, odgovorio je Votson.

„Dobro. I koliko ima stepenika na njemu?“

„Uh... koliko... ne znam!“

„Baš tako. Vidiš, a ne primjećuješ. O tome ti pričam. A ja, dragi moj Votsone, znam da ih je tačno sedamdeset, jer ih i gledam i primjećujem.“

Na sličan način mnogi vide, čitaju određene odjeljke Svetog Pisma, ali ne zapažaju šta ono zaista kaže. I baš se zato javlja toliko tumačenja ove knjige.

Ser Artur Konan Dojl, u svom čuvenom klasiku o Šerloku Holmsu piše kako je dr Votson pitao genijalnog detektiva, povodom nekog slučaja:

„Šta zaključujete iz ovoga?“

„Još uvijek nemam podatke“, odgovorio mu je Holms i nastavio: „Najveća je greška teoretisati prije nego što sakupimo sve podatke. Jer tada svako neizbježno izvrće činjenice kako bi ih prilagodio teoriji, umjesto da sakupljeni podaci oblikuju teoriju.“

Mnogi čine baš ovu i ovakvu „najveću grešku“ kada je riječ o Svetom Pismu.

Prosto donose zaključke a da nemaju dovoljno podataka, zbog čega i to malo činjenica izvrću kako bi ih uklopili u svoje teorije, u želji da ne ljuljaju svoje svjetonazore i način života.

Da li su i vama roditelji ponavljali savjet: „Nikada ne vjeruj nepoznatima!“ Znali su nešto osnovno prije nas: prije nego se sa sigurnošću pouzdamo u bilo koga, moramo ponešto znati o toj osobi, o njenoj priči. Sjetimo se sada nekolicine onih kojima vjerujemo. Zašto smo im poklonili tu dragocjenost zvanu povjerenje? Zato što smo vremenom naučili da su vrijedni pouzdanja. Uvijek vam čine dobro i nikada ništa loše. Kada vam nešto obećaju, to i urade, ispune. Ako su nešto rekli, neće poreći. Pouzdani su jer s njima imate baš ovaku istoriju odnosa, poznajte ih.

Sveto Pismo sadrži stotine istorijskih narativa o Božijoj interakciji sa ljudima: sa muškarcima, ženama i djecom. Svaka od tih priča nam nudi jedinstvenu priliku da sretnemo Stvoritelja neba i zemlje, da čujemo njegove riječi i razmatramo mu djela u kontekstu hiljadugodišnje istorije ljudskog roda. I kakav je on, Bog? Nesumnjivo je uzvišen. Ali kako, na koje načine? Je li dosljedan? Da nije kontradiktoran svojim zakonima? Drži li datu, obećanu riječ? Da nas neće prevariti? Da li je vrijedan pouzdanja?

Njegova priča nam odgovara na sva ova i mnoga, mnoga druga pitanja. Sveto Pismo je božanska istorijska knjiga koja nam otkriva ne samo tu golemu priču ljudske istorije, već je to Božija priča o svemu.

„Jedan BOG, jedna PORUKA“ je naslov koji nudi priliku života: za postupno putovanje Knjigom koja je najveći svjetski naslov ikada; za putovanje best-selerom radi otkrića poruke koju su nam zapisali proroci. Svako ko krene na ovo hodočašće dobija priliku nadvladati brojne prepreke (1. dio), prodrijeti u tajanstvena područja (2. dio) i ukoračiti u Kraljevstvo slave, u Kraljevstvo zapanjujuće panorame i zadovoljavajućih istina (3. dio).

Ovo putovanje je pravi doživljaj. Kakva god da vam je životna pozadina, šta god vjerovali ili ne vjerovali, pozvani ste na ovo epsko putovanje svetom knjigom koju mnogi cijene i poštuju, ali malo ih je što je čitaju i o njoj razmišljaju. Prije tri hiljade godina, prorok se molio Stvoritelju i Gospodaru svemira: "Otvori oči moje da gledam divote tvoga zakona" - Psalam 119:18.

Danas dovršavamo naše putovanje i odgovaramo na još neka važna pitanja tipa: Šta vi mislite o Isusu Kristu? Zašto kažemo da su to važna pitanja? Zato što odgovori na njih odlučuju gdje ćemo provesti vječnost. Dakle, ko je za nas Isus Mesija?