Send us a text

Kada bi se moglo uhvatiti jedno zajedničko sjećanje generacija, vjerovatno bi imalo glas Zijaha Sokolovića. Onaj glas koji nas je uspavljivao uz „Ježevu kućicu“ i „Hrabrog krojača“, učio nas prvim slovima kroz „Otvori prozor“ i nasmijavao nas u „Memoarima porodice Milić“. U svijetu u kojem se sve mijenja brže nego što stignemo razumjeti, Zike je ostao siguran ton djetinjstva i toplina koja traje.

Pedest godina na sceni, hiljade izvedenih predstava, stotine uloga i desetine nagrada kasnije, njegov entuzijazam nije manji. I dalje stoji na pozornici s istom znatiželjom s kojom je prvi put zakoračio u teatar. Njegova monodrama „Glumac... je glumac... je glumac“ postala je regionalni fenomen - više od četrdeset godina na repertoaru, prevedena na brojne jezike, pretvorena i u knjigu koja sabira sva njegova promišljanja o umjetnosti i čovjeku.

Zike je istovremeno glumac, pisac, reditelj i pedagog, ali prije svega čovjek koji nas je naučio da maštamo. Njegov rad nije bio samo uloga - bio je iskustvo. Dio našeg doma, našeg jezika, naše nježnosti.

I baš tu, među tim uspomenama, kriju se i priče koje samo on može ispričati, baš kao jedna od onih koje je ispričao u podcastu Opet Laka, kada je, jedne zimske noći, nakon predstave u Podgorici, krenuo ka Beogradu.

- Novembar je bio, hladno, a ja moram stići na avion za Rim. Nisam se raspitao o putu i dolazim do nekog tunela gore koji je zbog radova bio zatvoren. Već sam bio u panici da ću se morati vraćati 100 km nazad i da neću uspjeti stići na avion. Bila je noć i jako hladno, vidio sam neki kombi. Kucnem na kombi – niko ne odgovara, ali vidim da se neko unutra miče. Kad, otvori se prozor malo i ja kažem: “Da li postoji mogućnost da se ovuda prođe?”, spustiše prozor još više i kaže neko: “Reci još nešto.”, a ja: “Šta ti je, o čemu se ovdje radi?”, a on će na to: “Vuk i sedam jarića! Ti si, Vuk i sedam jarića! Hoćeš da prođeš? Sad ćemo sve ovo zaustaviti.”. I trči tamo on i viče: “Vuk i sedam jarića.” i prošao sam. Presretan sam zbog tih bajki, zaista, ispričao je Zike. 
Ta anegdota, vesela i nježna, možda najbolje opisuje koliko je duboko njegov glas utkan u kolektivno sjećanje i baš

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...