Šaul je uradio nešto što nije trebao, vjerovatno misleći pošto je kralj da to može učiniti. Ovo je bila drskost sa njegove strane. Mislio je da ima tri dobra razloga! Tražio je izgovore kojim krivi sve druge za ono što je on sam učinio. Krivi okolnosti i krivi Samuela. Zbog neposluha i drskosti, Bog odbacuje Šaula i priprema scenu za čovjeka “po svom srcu”.

Postalo je očigledno da je to što su Izraelci tražili kralja bilo grijeh. To je zapravo odbacivanje Boga i želja da neko vlada nad njima kao što je bio slučaj sa svim okolnim narodima. Ni mi nismo imuni na ovakve stvari u svom životu. Ali, ne dopustimo da nam prošlost uništi sadašnjost i budućnost! Pokrenimo se već danas za Boga. Držimo se Gospoda, a to znači - držimo se Riječi Božije!

Šaul je bio zgodan. Bio je visok. Fizički je izgledao kao kralj, ali to uopšte nije bio. Imao je samo spoljašnju privlačnost. Bio je samo glumac koji je mogao odigrati ulogu, ali u srcu nikada nije bio kralj. I kao što možemo vidjeti, ljudi nisu birali svoga kralja prema karakteru, već su ga birali prema vanjskom izgledu. 

Nakon 20 godina povratka Kovčega Saveza, izraelci se počinju obraćati Bogu. Počinju se okretati od Baala i Aštarte da bi služili živome Bogu. Trebalo im je 20 godina da dođu do toga da zažele Boga, da se požele obratiti Bogu! Bili su u idolopoklonstvu. Odvratili su se od živoga i pravoga Boga. Doživljavali su poraze jedan za drugim, sve dok im to nije postalo uobičajeno, te su bili veoma obeshrabreni. Ali, upravo sada počinju jadikovati za Gospodom.

Moramo se vratiti Gospodu! Postoji li glad u srcima nas mnogih, onih koji govore da su umorni od ishrane “ljuskama koje jedu svinje u dalekoj zemlji”? Želimo li se vratiti u Očevu kuću tad moramo ući na vrata Riječi Božije.

Kada Bog nešto kaže onda je to isto kao i da je to učinjeno! U Starom zavjetu imamo ono što se naziva „proročko vrijeme“. To je prošlo vrijeme, ali govori o budućnosti. Bog govori o stvarima koje se još nisu dogodile kao da su se već dogodile, a kada on kaže da će se dogoditi, dogodiće se.

Svojim trudom, svojom silom, svojom snagom, nikada ne možemo postići bilo šta za Boga! Vrlo bitno da uvidimo to. Računaće se samo ono što činimo snagom Duha Svetoga i trebali bismo naučiti biti ovisni o njemu i počivati na njemu.

U Prvoj Samuelovoj se nalaze stvari koje su nam vrlo dobro poznate. Postoje određene poznate značajke koje vjerojatno treba spomenuti: uspon kraljevstva, priču o Ani, Samuelu, Davidu i Golijatu,  zatim imamo opisano prijateljstvo između Davida i Jonatana i na kraju imamo posjetu kralja Šaula vještici iz En Dora.

Ovo su istaknuta i glavna mjesta u Prvoj Samuelovoj. Zbog ovih mjesta je vrijedno razmatrati ovu knjigu.

Pavao prezentuje nešto što je poput rukopisa. Obrezanje je bila neka vrsta rukopisa na tijelu. To je bila oznaka da pripadate Abrahamskom savezu. Bilo je to poput nošenja neke značke ili bedža. Ako pripadate nekom klubu ili bratstvu, onda nosite značku ili bedž tog udruženja. Ali vremenom, to postaje gotovo besmisleno. I neobrezanje, također nema vrijednosti. Te stvari nemaju nikakvu vrijednost. Te stvari su ništa. 

Ono što je važno jeste to da li smo novi stvor, novo stvorenje? Odnosno, da li je Duh Božiji došao u naš život i učinio nas novim stvorenjem u Kristu Isusu? To se ostvaruje samo i jedino vjerom u Krista. Samo rukopis Duha Svetoga u našem životu daje novu prirodu. To je pravi rukopis.

Ukoliko posijemo dobro sjeme, požnjećemo i dobar plod. Samo strpljivo, u ovom odjeljku Poslanice Galaćanima nam piše da nam ne dosadi činiti dobro. Kada dođe vrijeme, pravo vrijeme, požnjećemo. Moramo biti strpljivi i čekati da dođe vrijeme žetve, pa, prema tome, samo nastavimo sijati. Imamo li danas svojih problema i poteškoća? Bez obzira na to, nastavimo sijati Riječ Božiju u svoj i život ljudi oko nas. Stvoritelj neba i zemlje kaže da se  njegova Riječ nikada neće vratiti njemu prazna.

Veliki Nijemac, Gete, rekao je: “Nikada nisam vidio počinjen grijeh i počinjen zločin, a da ga i ja sam nisam mogao počiniti.” Zar mislimo da smo imuni na ono zbog čega upiremo prstom i okrivljujemo drugog brata. Mogli smo učiniti isto što i on, stoga ga ispravimo. Mi koji smo duhovni, obnovimo takvoga. A kako ćemo to učiniti? U duhu blagosti. Moramo ga obnoviti plodom duha: ljubavlju i radošću i mirom i dugotrpljenjem i nježnošću i dobrotom i vjerom i krotkošću.