Put pravednosti

Ponekad se ljudi pitaju što se dogodilo starijem sinu? Je li dopustio da ga otac nagovori? Je li na kraju ušao u kuću i sudjelovao u slavlju? Je li zagrlio svoga brata i primio ga tako srdačno, kao što je to učinio i njegov otac?

Priča o starijem sinu sva tjeskobna pitanja prikazuje u novom svjetlu, jer vrlo jasno govori da Bog mlađeg sina ne voli više od starijeg. U prispodobi, otac izlazi u susred starijem sinu baš kao i mlađem, nagovara ga da uđe u kuću i govori mu riječi na koje moram obratiti pozornost i dopustiti da prodru u samu srž mog bića.

Zar nisu astronomi ranije smatrali kosmologiju nenaučnim poljem rada – predmetom o kome se može samo nagađati, ne i proučavati? Da, ali Allan Sandage je to promijenio. Njegov članak iz 1961. godine u Astrofizičkom časopisu opisao je načine na koje njegov teleskop može prikupljati podatke pomoću kojih se odlučuje o teoriji da je svemir oduvijek postojao ili teoriji da je svemir imao početak. Sandage je predložio nekoliko opipljivih zapažanja koja bi se mogla iskoristiti za “...izbor teorije...koja najbolje odgovara stvarnom svijetu.”

Starijeg sina, međutim, puno je teže uočiti. Uostalom, on je u svemu dobro postupao, bio je poslušan, pokoran, vjeran zakonu i postojan u radu. Ljudi su ga poštovali, divili mu se, hvalili ga i vjerovatno ga smatrali uzornim sinom. 

Gledajući izvana, stariji sin je bio besprijekoran. No, kada se suočava s očevom radošću zbog povratka mlađeg sina, u njemu bukne i izbije na površinu neka mračna sila. Odjednom se razotkrila ljuta, ohola, neljubazna, sebična osoba, do tada duboko skrivena.

Spoznaja i povjerenje u očevu ljubav, koliko god bili nejasni, dali su mlađem sinu snagu da za sebe ponovo zatraži sinovstvo, pa makar se taj zahtjev i nije temeljio na nekoj zasluzi. Prije nekoliko godina i sam sam bio stvarno suočen s izborom, vratiti se ili se ne vratiti. Prijateljstvo koje se u početku činilo objećavajućim i punim života, postupno me je vuklo sve dalje i dalje od doma, dok konačno nisam postao posve opsjednut njime. To iskustvo, ispunjeno bolom i nadom, dovelo me do same jezgre duhovne borbe za pravi izbor.

“Ima dana kada vjerujem u Boga, a ima dana kada ne vjerujem.” Ovo su riječi fizičara Nobelovca – dr Leona Ledermana. Je li neobično da naučnik misli kako Bog možda postoji?

I ja sam se to pitao kada sam pročitao ovaj komentar dr Ledermana. Pa sam istraživao šta je jedan broj naučnika Nobelovaca imalo da kaže o Bogu. Ako imate 10 minuta, rado ću vam reći šta sam otkrio.

Svaki povratak uključuje odlazak. Povratak jeste dolazak kući nakon odlaska od nje. To je vraćanje nakon udaljavanja. Otac, koji svog sina prima u dom, toliko je sretan, jer mu taj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se. Neizmjerna radost u primanju izgubljenog sina prikriva neizmjernu bol koja ju je prethodila.

Nalaženje u pozadini skriva gubljenje, a vraćanje pod svojim plaštom krije odlaženje. Gledajući nježan i radošću ispunjen povratak, moram se odvažiti na to da ispitam bolne događaje koji su mu prethodili. Tek kad smognem hrabrost da do dna istražim to što znači ostaviti dom, moći ću istinski razumijeti povratak.

Razmišljujući o vlastitom putu, sve sam više postajao svjesnijim koliko sam dugo i sam igrao ulogu promatrača. Godinama sam poučavao studente o različitim vidovima duhovnog života, pokušavajući im pomoći da uvide važnost takvog življenja. No, jesam li se ja sam uistinu ikada usudio stupiti u središte, kleknuti i dopustiti da me zagrli milostivi Bog?

Naoko, beznačajni susret s reprodukcijom, na koje je prikazan detalj Rembrandtove slike “Povratak izgubljenog sina”, u meni je pokrenuo dugo duhovno istraživanje, koje me je dovelo do pravog shvaćanja mojeg zvanja i dalo mi novu snagu da u njemu ustrajem. U srcu toga istraživanja našla su se slika iz 17. stoljeća i njezin umjetnik, parabola koja seže u 1. stoljeće i njezin tvorac, te čovjek iz 20. stoljeća u potrazi za smislom života. Priča započinje krajem 1983. godine u selu Trosliju u Francuskoj.

Pukovnik Guy Gardner dvaput je letio u svemir. Kasnije je bio glavni čovjek za program u kome je NASA sarađivala sa ruskom svemirskom stanicom Mir i radio je za kompaniju preko koje turisti putuju u svemir.