Dan žena je došao i prošao, a mi smo se zakačile za temu jer nismo mogle nikako ocijeniti je li 8. mart samo low-key Valentinovo ili obljetnica revolucionarnih pokreta žena naokolo. Pod 'revolucioniranih' mislimo stvarno na 'išle su okolo, galamile, a možda i razbile pokoji izlog'. Iako sumnjam u ovo zadnje - tko, ako ne žena, zna koliko posla ima u čišćenju razbijenog stakla koje se razleti svugdje pa ga danima meteš i usisavaš i svejedno ti se nekako zabije u nogu?!

Hej, koja dobra metafora za borbu za ženska prava!

Ne, haj'mo sada ozbiljno - Maja i Margarita su se razvezale na temu cvijeća i mašina za suđe, na temu porodiljnog i nejadnakih plaća. Zašto je feminizam i dalje prljava riječ, kad ćemo shvatiti da i sinovi moraju biti mali feministi i zašto žene uporno same sebi podmeću nogu?

Ovo nije epizoda u koje ćete sa smješkom gledati u daljinu, ovo je epizoda u kojoj bez dlake na jeziku govorimo ono što mislimo o našoj poziciji, našim životima, našim pravima i željama. Pa makar to značilo i "neću cvijeće, hoću prava". Istina je, postajemo brkate feministice, nema drugog objašnjenja.