Mala djeca piju mlijeko, velika djeca piju krv.

To sam čula nekoliko puta u životu i svaki put umrla od smijeha. Tako brutalno, a tako iskreno. Ali naša djeca još uvijek nisu u 'pijem ti krv na slamku' fazu, ali žurnim korakom idu prema tamo... I kako se nosimo s tim?!

Teško!

Jer mala djeca dođu uz 324.232 priručnika. Hoćeš knjigu, hoćeš dnevnik sa savjetima, hoćeš savjet pedijatra, hoćeš youtube tutorijal. Ima sve! Od praktičnih savjeta kao što je što nositi u rađaonu i s kojom hranom započeti dohranu, do emotivne potpore u vidu kako se bolje povezati s bebom, kako pratiti njen napredak i na što obraćati pažnju.

Imamo vodiče kroz stolice za hranjenje i vrsta kolica kao da će nas baš taj odabir zaštiti od kikseva u odgoju. A neće. Jer svi kiksamo i svi učimo i svi fulamo i probamo opet. 

I onda nekako završimo s tom 'mala djeca mali problem', i uđemo u zaštrašujuću 'velika djeca veliki problem' fazu.

A nas dvije stojimo baš tu na pragu.

Pred vratima puberteta!

Što nas čega, čega se bojimo, što planiramo i kako se nosimo sa stresom... sve smo vam rekle, kao i uvijek. 

I ovaj put nije bilo #samobezpanike