Uporno nam se prodaje recepti na temu "kako imati sve". Posao, obitelj, fizička kondicija (jer je u zdravom tijelu i zdrav duh), barem minimum stila i mladolik izgled. A tu su i - školske obaveze.

Školske obaveze naše djece, naravno. Jer mi smo svoju školu završile.

Uz žongliranje svega navedenog, škola često bude ona kap koja prelije čašu.

Previše zadaće, predugi školski dani, previše distrakcije i stalne promjene u matematičkim postupcima.

A mi, eto, ne želimo biti mame koje vrište.

Generacija smo koja želi imati kvalitetniji odnos sa svojom djecom nego su imali naši roditelji. I zato ne želimo biti diktatori u vlastitim kućama. S druge strane, znamo da život nije bajka i da nije dobro da ih učimo da budu kampanjci. U svemu tome znamo da imamo možda mjesta za pet, šest prioriteta u životu, a nama se čini da ih imamo sedamnaest. Barem. Gdje je onda taj balans?