Poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić, usput jedna od najprevođenijih autorica u recentnoj hrvatskoj prozi, u romanu o slikarici Fridi Kahlo tematizira temu boli kao fizičko-duhovne stigmatizacije koja presudno prati i označava i djevojčicu i odraslu ženu Fridu.

Fridu naime još kao djevojčicu, kao što je poznato, obilježava dječja paraliza i posljedično nasilje na mladom tijelu. Izdvojena i obilježna, mlada Frida se dakako razlikuje od okoline, ali pomalo počinje hrabro i ponosno iskazivati vlastitu različitost: nosi muška odijela, visoke čizmice (zbog kraće noge), ne brije vlastite poznate guste obrve, slika autoportrete na kojima puši… Udaje se za slikarskog idola Riveru, taštog i sebičnog majstora izrazita ideološko-boljševičkog profila, ali u kolopletu obaveznih muževih nevjerstva Frida, ostajući sama, sve više stječe vlastiti slikarsko-svjetonazorski nekonformistički identitet, udružen često i sa slobodnim seksualnim nazorom.Za razliku od očekivanog i poznatijeg slikara Rivere, kao vrlo zanimljivu i libertinski orijentiranu osobu i slikaricu prošlo stoljeće u europskim prostorima otkriva nesumnjivu važnost Fride Kahlo.

Redatelj: Dejan Šorak, adaptacija: Matko Botić, glazbea dramaturginja: Franka Meštrović , tonmajstor: Katarina Barišić

Igraju: Marina Nemet, Franjo Kuhar, Ana Kraljević