"Da su njemačke snage uspjele ukloniti Vrhovni štab Josipa Broza Tita, partizanski pokret bi se raspao, Britanci bi dalje nastavili pomagati četnike, Crvena armija preuzela veći dio Jugoslavije, stvorila bi mogućnost da se formira Velika Srbija, a Dalmacija bi mogla pripasti Italiji kao dar što je prešla na savezničku stranu. Pitanje je bi li bilo Hrvatske", kaže Šimun Cimerman, autor hit knjige „Bitka na Sutjesci”.

Ključna pitanja ove epizode:

•  Kako autor objašnjava interes domaće publike za tematiku partizanske bitke 82 godine otkako se odvijala?
• Što je bio razlog zašto Nijemci i njihovi saveznici, unatoč ogromnoj nadmoći u brojevima, oružju i tehnici, nisu uspjeli ostvariti svoj cilj u operacijama “Schwarz” i “Weiss” (odnosno bitkama na Neretvi i Sutjesci)?
• Zašto savjetuje ljudima da pročitaju ‘Sutjesku‘ ako misle da im u životu ide loše – i zašto tvrdi da će im nakon čitanja biti bolje?
• Kako je bilo moguće da partizanska vojska od dvadesetak tisuća ljudi, od kojih je bilo i četiri tisuće ranjenika, preživi neprijateljsku vojsku koja broji oko 130.000 vojnika?
• Je li operacija Schwarz bila prekretnica u Drugom svjetskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije?
• Kako bi izgledala Hrvatska da nije bilo te bitke?
• Koje je pogreške napravio Vrhovni štab predvođen Titom i koji su bili ključni trenuci bitke?
• Kako se od inicijalne motivacije da pripremi planinarski vodič rad pretvorio u hibridni žanr putopisa i historiografije?
• Jesu li veliki gubici i poraz kompenziran mitskim mjestom u poratnoj državi i koji su se mitovi izrodili u socijalističkoj Jugoslaviji na temelju tzv. Pete ofenzive?

Raskošno opremljenu knjigu na više od 400 stranica objavila je zagrebačka izdavačka kuća Jesenski & Turk koje tiska već peto izdanje a autor kaže da ga je interes publike iznenadio. "Mislio sam da tu knjigu neće ni moja mama pročitati, ali nisam računao da će zapravo u manje od tri mjeseca već ići peto izdanje knjige", kaže autor.

Inicijalna motivacija bilo je pisanje planinarskog vodiča kroz područje na kojem se odvila bitka. „Htio sam istražiti gdje su se kretale formacije partizanskih i osovinskih snaga. Iznenadilo me ogromno područje na kojem se bitka vodila, 100 puta 100 kilometara, koje danas obuhvaća nacionalne parkove Durmitor i Sutjesku, te parkove prirode Taru i Pivu. U međuvremenu je povijesni materijal narastao do te mjere da je planinarski vodič zapravo postao prilog knjizi”, predstavlja knjigu uz koju je priložena terenska karta Bitke na Sutjesci s više od 3.000 kilometara ucrtanih cesta, puteva i staza kojima su se kretale Sile Osovine i partizanske snage.

Cimerman navodi nekoliko ključnih trenutaka bitke, a kaže da su greške radili i osovinske i partizanske snage. „Riječ je mjesec dana igre mačke i miša, gdje su se osovinske snage trudile zatvoriti obruč, a partizanske snage ga opipavale pokušavajući naći neku rupu iz koje se mogu probiti. Nijemci se trude svaku od tih rupa začepiti, i to traje mjesec dana. Situacija se mijenja iz dana u dan, a nekada iz sata u sat. Prva greška Vrhovnog štaba bila je što je partizanska obavještajna služba bila katastrofalna i uopće nisu primijetili da se oko njih radi obruč od 130.000 vojnika”, opisuje Cimerman.

„Važnost ove bitke je što britanska misija odmah poslije proboja šalje depešu u London u kojoj ističu da se partizanske snage, a ne četnici, bore protiv Nijemaca. To je prekretnica u narodno-oslobodilačkom pokretu, jer partizani krajem 1943. postaju saveznici Americi i Engleskoj", kaže Cimerman.