Znate onu scenu iz Prijatelja, kada Rachel uči Joeya jedriti? Da ne kompliciramo situaciju, ili ne daj bože, spoilamo nešto onima koji nisu gledali, scena završava tako da Rachel, šokirana i u nevjerici sjeda kraj Joeya uz epsku izjavu. "Toliko sam se trudila da ne postanem vlastita majka da nisam ni primijetila da sam postala kao vlastiti - otac."

I dalje jedna od boljih scena.

I totalno 'relatable', što b' se reklo po naški.

A i na tragu našeg današnjeg podcasta u kojem pričamo upravo o tome - jesmo li na skliskom terenu da postanemo naši vlastiti roditelji? Primjećujemo li sličnosti ili ih negiramo?

Jesmo li korak do toga da prihvatimo da smo sve više kao svoj tata ili i dalje radimo sve suprotno od onoga što se od nas očekuje?

Znači li to da ćemo i mi dočekati dan kada će nas kćer pitati zašto imamo ormarić za čuvanje oružja u dječjoj sobi? Bez oružja.

Zbunjeni?

Morat ćete poslušati epizodu da bi vam sve ovo imalo smisla.

Što kada nam prijatelji više - nisu prijatelji? Što kada dođe do gašenja ženskih prijateljstava nakon dugo godina? Prijateljstva se ponekad ugase, naizgled, iz ničega. Ili dođe do raskola zbog nesrazmjera u odnosima, ljubomore ili različitih životnih faza.

Možemo li prerasti svoje prijatelje?

I koliko vrijedi ulagati u odnose za koje nismo sigurni gdje vode, a nismo ih spremni pustiti iz života?

Kako izgleda dejtanje kada se izadje iz oceana ljudi koje srećemo kroz srednju školu, a onda i fax? Jer sada kad gledamo unatrag, to je metafora koja se nameće. U srednjoj školi, na faxu, na prvim poslovima koji se mijenjaju brzo i koji su puni novih i nepoznatih ljudi, kreće mirnija faza života. Kao iz oceana punog riba i jakih struja, otplivaš u neki plićak.

Što onda?

Kako se dejta kad su se sve tvoje frendice udale? Kako se dejta kad se viđe ne ide van uvijek i stalno? Kako se pronalazi partner nakon razvoda? Ima li itko strpljenja za ljude s djecom? Želimo li biti na aplikacijama ili su one nužno zlo? Ima li tu mjesta i za one preko 40? I je li istina da se tu sve vrti samo oko seksa?

Saznajte s nama dok zaranjamo u ove mutne vode o kojima - pojma nemamo.

Ili imamo? Hue hue.

Jer vidite, ženama se u 20. stoljeću prodaje priča da one trebaju nekoga da se brine za njih. Znate, mi smo se zeznule svim tim pravima koje smo izborile za sebe, i sada sanjamo o muškarcu koji će se brinuti za nas. Ali se on, naravno, neće brinuti za nas tako da pere suđe kad se nakupi, da vadi veš iz sušilice, usisava iza kauča i obriše pod za sobom u kupaonici. O ne! On ima sto puta bolju opciju.

On će biti maksimalni provajder! Ne bilo kakav provajder, sestrice slatka, on će biti maksimalni! Na njoj je samo da radi na njemu da on bude bolja verzija sebe. On će biti maksimalni provajder, a ti samo trebaš biti tu da maksimalno budeš - na usluzi.

Odjednom se više ne osjećamo baš zbrinuto, zar ne?

Vratija se Šime! I krepan je. A sada dosta metafore!

Kod kuće smo, za mikrofonima smo, djeca su u školi. Čovjek bi pomislio da je red uspostavljen. Ali šta familija zna što je red?!

U skladu s tim, nećete vjerovati o čemu smo sve pričale. Pa volite li malo o školi i bilježnicama, neurednim dječjim sobama, Brad Pittu i trošenju para, online kupovini i bijeloj tehnici, evo nas, tu smo. Može i o crknutim sušilicama i frižiderima, ali i o dobrim serijama i likovima u koje smo bile zaljubljene.

Ako ovo nije bosanski lonac, ja stvarno ne znam što je. Uživajte!

Summer special je tu!

Nastavak je uslijedio. Malo smo se zalaufale s našim q&a-om tako da sada nastavljamo gdje smo stale. I priznajemo sve! Najveće kulinarske failove, screen-time koji koristimo kad nam tako paše, što mislimo o ljudima bez djece i jesmo li se ikada posvađale? Onako, baš zapravo. Dugo toplo ljeto odavno je počelo, a mi se moramo spakirati za mini-godišnji. Zajednički. Pa se gledamo od tamo, ako stignemo upaliti neki live, kad zauzmemo ležaljke i naručimo šarenu cugicu. A djeca? Djeca će valjda biti ok! #samobezpanike

Dragi Lastane, na pragu 40. sam. Naporan muž, naporna djeca, naporna sama sebi… Što da mijenjam - sebe ili posao ili muža?! Dragi Lastane, jesam li ja to u krizi srednjih godina? Kako i što dalje? Dragi Lastane, što tebe izbaci iz takta i ima li i jedna situacija koju bi proživio ponovno? I dragi moj Lastane, zašto ti ne odgovaraš pa moram pitati Margaritu i Maju?

Da, točno tako.

Dobro ste pročitali.

Nema Lastana, ali tu smo - nas dvije! 😀

Školski praznici su nekima počeli. Nekima još nisu. Ali svima je počelo - ljeto. I dok se neku prže već mjesecima, neki drugi žive u Njemačkoj. Ili Nizozemskoj.

(Tko zna, zna.)

Ali bez obzira na vremenske nepogode, više manje smo podvukli crtu na ovu polovicu godine.

Što smo napravili, jesmo li spremni za ljetni godišnji, možemo li se uopće odmoriti, kako ćemo kontrolirati screen time, što se uopće radi preko praznika, idemo li na more i, ultimativno pitanje svih pitanja - je li prije bilo bolje?

Sve to, i još malo više.

Maja je bila na bolovanju, ima neparni broj šavova i ubodnih rana po abdomenu. Ali sve je ok pa se možemo praviti da nije bilo stresno. Ipak je pokrenulo rasprave na više razina - o tome koliko uopće brinemo o vlastitom zdravlju, pratimo li obiteljske anamneze, trčimo li kod doktora jednakom brzinom kad smo mi u pitanju i kad su naša djeca u pitanju.

Osim toga, zanimalo nas je kako izgleda prosječni zdravstveni karton žene, a kako muškarca, i koliko porodi, hormoni i trudnoće utječu na nas. Zašto nije dovoljno ići kod ginekologa i kako nam to nitko nije rekao do sada, kakve veze vježbanje ima sa općim stanjem i je li moguće da bolovi u leđima ipak nisu normalna boljka svih ljudi u 21. stoljeću.

I kakve veze dijastaza ima sa svim tim.

Tu je i kratki sažetak naših iskustava sa doktorima i bolnicama, usporedba njemačkog i hrvatskog zdravstvenog sistema, ali i kratka horor priča o tome kako je našoj djeci najveći problem u životu - popiti sirup koji 'nije fin'.