Radio drama

Novela slavnog engleskog humoriste, Jerome Klapka Jeromea (1859 – 1927). Pisac se u „Novoj utopiji“ šali na inteligentan način s idejom društvene jednakosti. Kombinira gostioničarsku terevenku stranke, koja zagovara jednakost (a čiji je on simpatizer), s vlastitim snom u kojem ta ideja pervertira u nevjerojatne oblike. Iako su nam danas takvi oblici poznati iz brojnih primjera, uvijek ima smisla ponovno se nasmijati ljudskoj navadi da u krajnostima pronalazi smisao svojih uvjerenja.

Dramatizaciju potpisuje Stanislav Habijan, dok je režija povjerana Petru Vujačiću, redatelju i prevoditelju, koji je svojim osjećajem za nonsense i grotesku u ovoj emisiji imao niz nadahnutih uradaka.

Što povezuje ljudoždera, maharađu i gerilca? Osim mobitela kojeg svi imaju, povezuje ih i put časnog i prosvijetljenog budističkog redovnika koji u Hrovatovom humorno-pikarskom romanu putuje od nemila do nedraga. Forma ove proze je niz groteskno-ironičnih scena-susreta koji cinizam današnjeg svijeta kometira iz šaljive perspektive. U našoj radijskoj inačici kao osnovna vrijednost nameće se interpretacija glavnog glumca, Krešimira Mikića, u ulozi Prosvijetljenog. Svojim blago uzdignutim pathosom daje precizan kod u kojem se može slušati ovaj originalno pokanuti tekst.

Mark Twain/ Dario Špelić: Apologija ropstva belgijskog kralja Leopolda drugog i popratno pismo /Twainov tekst je cinični monolog suludog belgijskog kralja Leopolda II. Kao takav nadahnuo je prevoditelja i redatelja Petra Vujačića, da tom cinizmu pridruži za ovu priliku dopisani tekst. Zadatka se poduhvatio povjesničar Dario Špelić koji Twainovom tekstu kontrapunktira apokrifni dokument - pismo istog kralja svojem rođaku. Zahvaljujući ovoj intervenciji saznajemo priču o nastanku Konga i kako ga je dotična Visost u igri sa europskim silama i, naravno, Amerikancima, uspjela zadobiti kao isključivo vlastiti posjed, neku vrst vrta, koji Leopold II može iskorištavati kako hoće.

No, Mark Twain i Dario Špelić nisu imali namjeru pokazati nam samo patologiju kolonizatorske ideje, već i posljedice iste, a one su u Kongu pod belgijskim kraljem bile stravične, pune progona, spaljivanja, sakaćenja, ubijanja, pa čak kanibalizma, jednom riječju - genocida.

Njegova pak Visost počinje svoj monolog i pisanje pisma zbog strašne "nepravde" koja mu se nanosi, a to je osnivanje komisije i prijetnje haškim sudom zbog zlodjela iza kojih stoji.

Radio drama prema romanu cijenjenog hrvatskog pisca Gordana Nuhanovića. Sam roman ispisan je uvjerljivim rukopisom koji sugestivno ostvaruje svijet na ivici distopije i satire, apsurda i groteske. U središtu radnje pojava je apatije u istočnim dijelovima Hrvatske. Službene institucije osnovale su zavod koji odgovara na ovu krizu znanstveno i terapeutski. No, jedan od najuvaženijih i najuspješnijih njegovih djelatnika također biva zahvaćen „virusom“ apatije koja ima dva lica – ono pasivno i društveno neprihvatljivo i ono zavodljivo-onostrano. Prijenos u radiodramski oblik potpisuje mladi dramaturg Patrik Gregurec i urednica Lada Martinac Kralj. Redatelj Petar Vujačić glavnu ulogu dodijelio je mladom Domagoju Ivankoviću, te ga okružio radiofonskim doajenima kao što su Siniša Popović, Snježana Sinovčić Šiškov, Zoran Čubrilo, Tomislav Martić, Lucija Šerbedžija, Mia Melcher. Ton majstor: Dalibor Piskrec.

Hana Veček: Rilke / Kontemplativna fantastika u tekstu Hane Veček nastala je na sučeljavanju dva pisma: njezina intimnog, u kojem traga pogonjena dvojbama o putu unutrašnjeg rasta i tekstovima iz „Pisama mladom pjesniku“ Reiner Maria Rilkea (u prijevodu. Dragutina Horvata), nastalih kao odgovor mladom Franzu Xaveru Kappusu koji se davne 1903 književniku obratio za mišljenje o svojim početničkim pjesmama. Večekova razmišljanja i upute (nikako recepte) Reiner Maria Rilkea u svojem radiodramskom tekstu doživljava kao dijalog s pjesnikom koji u šetnji po katovima autoričina života postupno postaje njezin suputnik, subrat, sugovornik, misao koja se prati zbog dubine mudrosti i iskrene jednostavnosti, te snage koja vodi u pročišćujuće razine.

Igraju: Nikolina Prkačin i Luka Knez. Pjevačica: Nina Kraljić. Ton majstorica: Marija Pečnik Kvesić, skladatelj: Maro Market, redateljica Hana Veček.

Ilija ZOvko: Francuzica / Je li vam se ikad dogodilo da ste se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i da se iz toga izrodi nešto dobro, čak odlično? U našem slučaju, slučaju radio igre nastale prema tekstu Ilije Zovka, „Francuzica“, gospođi Greti i gospodinu Peri dogodilo se baš to. Ili – susret koji je „zalog budućih susreta“. Možda čak i ljubavi.

Nepretenciozan tekst glumca i pisca Ilije Zovka (1941.- 2009.) ponuda je za glumačke bravure koje su prvaci splitskog HNK, Snježana Sinovčić Šiškov i Trpimir Jurkić, iskoristili do posljednjeg daha. U ovoj komediji zabuna i nesporazuma slušamo nadmetanje dva životna načela, jednog koje se skromno povlači i drugog koje ne priznaje predaju, kao i nadmetanje dva temperamenta i dva karaktera, te ženskog i muškog pogleda na svijet. Brzi dijalog stilom najboljeg govornog teatra, frca bojama, rezovima, usponima i padovima, lažnim krajevima, plakanjima i tješenjima. „Francuzica“ je tako i u radijskoj adaptaciji postala užitak za slušanje i razlog za smijanje.

E.T.A. Hoffmann: Pješčuljak/ Pripovijetka njemačkog noveliste iz razdoblja romantizma E. T. A. Hoffmanna, „Pješčuljak“, zaranja u napuklu psihu mladog čovjeka koji u raljama straha, a strah ga opsjeda još iz djetinjstva, i nabujale mašte, gubi tlo pod nogama. Dosadašnje bavljenje ovim piscem u našem radiodramskom prostoru uglavnom je pronalazio predloške za psihološke drame s elementima fantastike. Ovaj put adaptacija dramaturginje Dine Vukelić i režija Ive Hamer Srnec, mladih radijskih autorica, ponuđeni Hoffmannov psihogram nadograđuju bogatom glazbenom produkcijom (skladateljica: Linda Uran) i ostvaruju rezultat na granici fantastične drame i glazbene drame. Autorstvo ton majstora Tomislava Šameca uvelike je pridonijelo zvukovnoj sugestivnosti emisije inzistirajući na preciznosti. U glavnoj ulozi mladi, zanimljivi glumac Lovro Juraga koji je mladog Nathanela donio u svim nijansama straha i paranoje. U ostalim ulogama: Dorotea Ilečić Sever, Slavko Juraga, Antonija Stanišić, Frano Mašković, Dora Dimić Rakar, Željko Duvnjak, Antonio Agostini

Prema prijevodu Dubravka Torjanca dramatizirala Dina Vukelić; redateljica: Iva Srnec Hamer; ton majstor: Tomislav Šamec; skladateljica: Linda Uran.

Još jedan duhovit, inteligentan i iznenađujući tekst autora Hrvoja Barbira Barbe, ovaj put nadahnut poetikom i stilom A. G. Matoša. Lucidan, bogato asocijativan, slikovit i atmosferičan, podražava Matošev stil iz nekih duljih pripovijesti, pa i poezije, te Gustlov humor i cinizam iz "iverjastih" ctrica i kratkih priča. No, slušajući ovu radio dramu (u režiji Petra Vujačića) istovremeno slušamo otkucaje dva svijeta - i onog Matoševog, ali i ovog Barbinog, ludistično-poetičnog koji je šetnju profesora Bakovića, glavnog aktera, smjestio u tjeskobno popodne i večer jednog dana tijekom pandemije . U glavnim ulogama slušamo Tomislava Martića i Adriana Pezdirca, a u ostalim ulogama Tenu Nemet Brankov, Branka Meničanina i Doru Marojević.

I na stranicama drame "Tragedija mozgova" (napisane 1906. godine) Janko Polić Kamov diže stijeg protiv začahurenosti građanske klase u provincijalizam, duhovni autizam i lažni tradicionalizam. Piše to iz pozicije mladog naraštaja koji u ime života propovijeda “kult groba". Da bi se Kamovljevoj misli i emociji što više približila, redateljica i adaptatorica, Vedrana Vrhovnik, razbija formu drame, pretvarajući je u oratorij koji zvoni tugom i krikom, te u njega interpolira Matoševe stihove iz pjesme "Mora", a koji su bili tradicijski izvor komadu i koji su, kad su se pojavili, razbili harmonični diskurs hrvatske književnosti. Ova radiofonski radikalna verzija "Tragedije mozgova" podastire nam Kamova ne samo kao utemeljitelja hrvatske avangardne književnosti nego i kao našeg suvremenika.

Dramatičan i potresan monolog čovjeka koji razmišlja o okolnostima u kojima je postao to što je u trenutku ispovijedi. Obiteljske prilike u kojima se ističe mračan lik oca, nježna, slaba majka, proganjanje od primitivne seoske zajednice, a potom gradsko licemjerje, te uvijek prisutna neimaština pridonijele su teškom odrastanju i oformljavanju osobe budućeg mladog intelektualca. Nausprot svemu stoji priroda sa svojim iscjeljujućim moćima. Pripovijetka Đure Sudete kao da je napisana za glas Rakana Rushaidata, glumca koji je proniknuo u tajnu igre pred mikrofonom, a koji je u ovom slučaju dotaknuo sve nijanse Sudetine proze, od dječje ranjenosti do ciničnog podsmijeha, od intimne ispovijedi do dirljive potrage za utočištem. U tome ga je pratila ruka Mislava Brečića, radijskog redatelja najtankoćutnijeg sluha za glumačku osobu, osjećajno majstorstvo ton majstorice Marije Pečnik Kvesić i glazba Stanislava Kovačića.